Pregled posta

U KOJEM TRENUTKU JE NEVJERA POSTALA TAKO NORMALNA???

O nevjeri je napisano toliko članaka da ne znam što da kažem, a da se ne ponavljam.

Nema veze, jer ja ću o nevjeri pisati čisto iz subjektivnog stajališta, pokušat ću vam dočarati

kako jedno mlado i neiskusno biće poput mene vidi nevjeru i njene posljedice.

Nevjera postoji od davnina. Otkad su ljudi počeli

stupati u veze, znači, ako ćemo od Biblije poć, vjerojatno bi i Adam i Eva varali jedno drugo

da su imali s kim :)

Dobro, šalu na stranu. Ona je postojala, postoji i postojat će dok god je ljudi i dok god stupamo

u međusobne odnose kakvi god oni bili. Razlika je u tome što su prije ljudi bili mnogo zatvoreniji,

više je bilo tabu tema kao što su sex, ljubavnici, nevjera, sve je to bilo prešućivano i pravili

su se kao da to i ne postoji. Svi su čisti, vjerni, sex služi isključivo za rađanje djece i slično. Naravno

da to nije bilo ni približno tako. Ljudi su bili razvratni, varali su jedni druge, bludničili, bilo

je pedofila i seksualnih manijaka baš kao i danas. Manje se pričalo o tome, manje smo znali, ali to ne znači

da se sve to nije odvijalo i u najbližoj okolici onih koji su to negirali. Bili smo u jednu ruku

zaslijepljeni jer nam informacije nisu bile dostupne, bili smo zaglupljivani.

Sada se situacija potpuno promijenila. Znamo, po mom mišljenju, čak i više nego bi trebali. Toliko

je informacija u našim glavama da više ni ne možemo biti sigurni što je ispravno, što nije, što je normalno, što je

moralno, što nemoralno. Sve se svelo na jedno. Okruženi smo tolikim zločinima, silovanjima,bludničenjima nad

djecom, tolikim nemoralom, da se sama definicija nemorala promijenila. Ništa nas više ne može šokirati jer

smo većinu toga vidjeli ili doživjeli?!

Ista stvar je i s nevjerom. Ona vara njega, on vara nju, svatko zna, oni kao da su ludi, ne znaju ili ne žele znati, ili

znaju pa ih nije briga. Ionako, svatko svakoga vara pa ako je dobar prema meni nema veze što šara uokolo.

Muškarci

su takvi, ne mogu biti apsolutno monogami. Ovo posljednje što sam rekla čisto je žensko samozaslijepljivanje i

dokaz kako većina nas ima vrlo malo samopoštovanja. Kažem, ne sve, većina. Gdje je dokaz da su muškarci općenito

takvi i da se mi s tim moramo pomirit?! Da ne spominjem šoviniste koji varaju, ali bi ubili curu ako bi ona njih prevarila.

Molim??? Kakvo je to, da se ne izrazim prosto kako bih htjela, izopačeno ponašanje? On je muško, on smije jer je

takav po prirodi. Hm..Negdje sam nedavno pročitala da je ‘nevjera zapisana u genima’. Ako varaš moraš imat preduvjet

za to. Možda je to istina, možda ne, ali sigurna sam da će taj argument mnogi nevjerni koristiti u svoju obranu.

‘Ja sam takav/va ne mogu protiv sebe.’ Dobro, takav si. Ne možeš protiv svojih gena. Onda nemoj zavaravati druge.

Onda definitivno nisi stvoren za monogamu vezu i izbjegavaj ulaziti u takav odnos s nekim čisto zato da ga ne

povrijediš. Ako imaš imalo savjesti i morala, živi u skladu sa svojim genima. Uživaj sa koliko hoćeš partnera cijeli

svoj život, ali se nemoj vezati kada to ne možeš. U krajnju ruku, kako ćeš protiv sebe? Ili, bar daj osobi s kojom misliš

ući u vezu do znanja da su tvoji geni malo poremeći i da ćeš ju vjerojatno varati. Pa sad, odluka je na njoj. Ovo se

odnosi i na muški i na ženski rod, samo mi se ne da stalno stavljati ono bio/la i slično..Ali što se mene tiče, jednako

varaju i muškarci i žene.

Nije stvar u spolu, stvar je u osobi. Ja ne bih mogla prevariti osobu koju volim zbog više

razloga. Prva je stvar u poštovanju. Kada nekoga poštujem, to znači da ne želim praviti tu osobu budalom, ne želim

ga izigravati i ismijavati, jer to automatski znači da nemam dobro mišljenje o njemu. On je dobričina, lako ću ga

prevariti, neće ni znati, a i ako hoće, oprostit će mi. Neke cure tako razmišljaju i odmah je jasno kakvo je njihovo

mišljenje o voljenoj osobi, a i kakve su one same. Drugo, savjest mi ne bi dopuštala da mu kasnije nakon tog čina

pogledam u oči a kamo li da ostanem s njim nakon svega bez ikakvih posljedica. Znam kakva sam, ne bih mogla

mirno spavati, osjećala bih se ko zadnje smeće i grizla se do kraja. Treće, razumna sam osoba i opravdanje za

nevjeru mi nikad ne bi moglo biti tipa ‘Pa dogodilo se, nisam razmišljala, neće se ponoviti.’ Svi to učine s namjerom

iako ne izleda na prvi pogled tako. Recimo, neki tip je bio malo pijan, uhvatila ga je dobra cura, hormoni su proradili,

nije se mogao oduprijeti. Ma da, a što je s tim racionalnim ponašanjem? Što je s činjenicom da smo ljudi i da ne reagiramo

instinktima? Te činjenice potvrđuju moje stajalište da na kraju krajeva opet to napravimo s namjernom. Sigurno se

svakome od nas prije nevjere upali kliker u glavi ‘To je nešto što ne smijem.’ Netko će reagirati na vrijeme, a netko će

prijeći preko toga jer mu je svejedno. Eto, kako se nevjera jednostavno dogodi. Da, i moje je mišljenje da će onaj tko

je jednom pokleknuo učiniti to još jednom i još jednom i tko zna koliko puta. Najteže je probiti led, zar ne?

Toliko sam se raspisala o nevjeri da ni sama ne mogu naći izlaz iz tog nevjerničkog labirinta..Zbunjenija sam nego što

sam bila na početku. Nikada nećemo imati sasvim jasan odgovor na pitanje ‘Zašto ljudi varaju? Zašto je to postalo

potpuno normalno i uobičajeno?’ Možda baš zbog toga što su u današnjem svijetu mnoga neispravna ponašanja normalna

pa tako i nevjera. Možda zato što smo toliko okruženi njom da smo postali imuni. Sve je moguće.

Jedna meni bliska osoba je rekla ‘Toliko toga sam proživio da me ništa ne može iznenaditi. Da me prevari s najboljim

prijateljem rekao bi…Ah, sranje…i išao dalje.’ Možda samo tako govori, a možda se tako i osjeća. Tko zna. Jedno je sigurno.

Nevjera se ne događa bez razloga. Prevarit ćemo najviše zbog nezadovoljstva u postojećoj vezi, nešto nam fali i pokušat

ćemo nadoknadit sa strane. Samo što neke osobe imaju dovoljno ljudskosti da nevaljaju vezu prekinu prije nego što

prevare partnera, a i samog sebe jer nevjerom prije svega dokazujemo vrlo malo samopoštovanja, dok će drugi varati i

varati i varati dok ne budu uhvaćeni, osramoćeni, poniženi, a postoje i treći sretnici koje će partnerica toliko voljeti da

će im oprostiti u nadi da se to više neće ponoviti. Ja ne znam bih li oprostila, jer za mene vrijedi ona ‘Nikad ne reci nikad.’
Definitivno, vjerujem u bezuvjetnu ljubav i vjerujem da ona može biti toliko jaka da prijeđe preko svega pa i preko

nevjere. Naravno, ukoliko se ona dogodila stvarno jedanput pod utjecajem alkohola i nerazmišljanja jer mislim da

se takva nevjera iako sam gore spomenula da i u njoj postoji određena količina ‘namjere’, ipak razlikuje od one

podle, namjerne nevjere koja se konstantno odvija.

Ljudi su složena, komplicirana bića. Naše ličnosti su nezamislivo bujne i neshvatljive kao i naše misli, osjećaji i ponašanja.

Teško je proniknuti u najdublje odaje ljudskog bića, gotovo nemoguće. Kad bi to postpuno uspjeli, tek bi onda našli odgovore na neka teška životna pitanja, a jedno od njih je i sama nevjera. Dok to ne postignemo ostat ćemo ovako mali, zbunjeni i morat ćemo živjeti i nositi se sa životnim teškoćama bez dodatnih pitanja, jer ne kaže se bezveze ‘Sto ljudi, sto ćudi.’ Naši životi su puni uspona i padova. Unatoč tome trebamo se potruditi da u svakom zlu nađemo neko dobro i da koliko god prevareni i poniženi bili imamo snage ići dalje. Nismo ni svjesni kako nam male stvari mogu uljepšati živote i ostvariti snove. Nikad ne smijemo zaboraviti jedno. Smrt je sigurna, ali život nije.



‘A woman one loves rarely suffices for all our needs, so we deceive her with another whom we do not love.’ Marcel Proust

Post je objavljen 17.02.2011. u 10:31 sati.