Sa izrezane slike uzimala je komadiće beskompromisnih aspiracija. Bez obzira na redoslijed, zbroj je uvijek bio isti. Teško je zbrajati sa samo jednim pribrojnikom. Nikada nemoguće.
Ulice kojima se voljela kretati nikada nisu bile poznate. U nepoznatom je mogla disati duboko. Zaboraviti na pogled koji odaje.
Bez iznimke i bez riječi zastala bi u trenutku u kojem ulice počinju imati prepoznatljive oblike, završavajući tako niz crno bijelih putokaza.
Boja nepoznatom oduzima mističnost.
Večeras se njene misli prikazuju na ponoćnoj projekciji. Karte su rezervirane do posljednjeg mjesta, mjesec dana unaprijed.
Takve neminovnosti redovito u njoj stvaraju nemire. Oduzimaju spontanost. Ispisani minutni planovi loši su vodiči. Po istim planovima ptice se sele na jug.
Zahtjevala je stvaranje kroz faze. Sagledavanje u kontekstu izvan nje same.
Odmak nije za nju. Potreban je onima koji njene projekcije prate uz scenarije napisane vlastitim rukopisom. Onima koji ponad svakog paragrafa uprljanom tintom ostavljaju svoje zablude.
Shvaćala je potrebu pisanja u trećem licu jednine.
Sve bi priče mogle biti o ljubavi. Čak i one u kojima ljubavi nema.
Nedostatak je tek mogućnost nastanka.

Eblouie Par La Nuit
Post je objavljen 17.02.2011. u 08:26 sati.