Kako bezbrojne žene sažeti u jednu jedinu? Teško mi je bilo svladati tu plemenitu vještinu. Više mi se sviđalo mnogo njih, barem dvije. Jedna ko ni jedna. Bio sam dovoljno glup da ne prihvaćam prednosti jedne jedine. Površan sam. Teško mi je svrdlati po istoj temi.
Kad sam poslije nekoliko zavirivanja iza uglova bio načisto da je Valda zametnula tragove naglo se u meni probudila sklonost mnogoženstvu pa sam Valdu prebolio bez puno cviljenja.
Uostalom, u džepu je papirić s brojem. Klaudija! Novo ime! Novo tijelo, nova koža, cash & carry poklon.
Vrijeme je bilo između. Pomalo kasno popodne, pomalo rano predvečerje. Više raspoloženo za ljubav nego za neposredni seks.
Nisam se želio rukovati, pozdravljati. Nisam bio raspoložen da s nekim od prolaznika razmjenjujem misli. Čak ni obične, prazne rečenice. Bio sam dovoljan sam sebi.
Rađao sam Klaudiju. Od nekoliko škrtih Valdinih rečenica složio sam staturu. Na kosti sam nabacivao mišićje. U mozak sam joj dovozio silnu količinu pogleda na svijet, posebno na muški svijet.
Kako će me Klaudija vidjeti? Hoću li u njenim očima biti prepoznat kao muškarac ili samo kao nanizane novčanice?
Poradio sam na Klaudijinoj duši. Da je radim iz čistih elemenata ili da uzmem predmete iz košare za otpatke?
Nije imalo smisla da Klaudiju unaprijed kažnjavam. Njenu sam dušu pravio s meni tipičnim romantičarskim ushitom. Zašto kurva ne bi imala dušu jaglaca ili visibabe. Zašto njena duša ne bi bila čista kao snijeg kroz koji se puna života probija svakog proljeća?
Da, Klaudija mora biti pička s dušom većom, boljom i toplijom od moje!
Trčanje preko prepreka slobodi
Povijest čovječanstva je povijest trčanja preko prepreka slobodi. Ljudi sanjaju slobodu. Kad je se dočepaju (pre)dugo vjeruju da su konačno u njoj, slobodi. Prije ili kasnije počinje otrežnjenje i ljudi postupno shvaćaju da su stigli u još dublje ropstvo. Svako novo ropstvo samo je finije dizajnirano, pakirano u sve ljepšu ambalažu.
Polovicom 21. stoljeća ljudi su počeli živjeti u pravoj slobodi. Nadajmo se da im se to neće činiti priviđenjem. Vjerujmo s njima da su doista u potpunoj slobodi.
Ne baš tako davno postojao je slobodni svijet i u njegovo ime oslobađao se socijalistički dio čovječanstva. Još dok je u dalekim istočnim zemljama proces oslobađanja bolno trajao europski dio oslobođenih vidio je da od slobodnog svijeta nema baš nekih vrjednijih plodova. Istina je da si u socijalizmu mogao zbog nekoliko riječi završiti u kaznionici. Istina je da sada možeš vikati pa čak i pisati što god ti padne na pamet a da te nitko neće ni prekršajno kažnjavati. Ali kad se do mile volje izvičeš shvatiš da ni milimetra od pomaka. Usprkos demonstriranju i sutra ćeš sa strahom otići do tvornice i tek kad stigneš do ulaza znati jesi li možda ostao na ulici okružen nasmiješenim kreditnim ratama i utješnim ali bespomoćnim pravima zagarantiranim ustavom i brojnim drugim zakonskim aktima. Opet ćeš morati trčati i trčati preko prepreka slobodi. Ako ne lipšeš moći ćeš se uvrstiti u uspješne ljude.
Hrvati su u toj disciplini višestoljetni svjetski prvaci.
Post je objavljen 17.02.2011. u 00:03 sati.