Gledajući ponovno treći dnevnik sa gostom dnevnika izvjesnim Čičkom, kojemu je propalitet od brata jedno vrijema pohađao i gimnaziju sa mnom, za vremena u kojima se ista individua hvali svojim bivstvovanjem u zatvoru, a voditeljica je naravno ponovno bila Dijana Čuljak, ne znam po koji put opetovano sam ostao osupnut količinama mržnje i netrpeljivosti kojima su meni oduvijek bile nepoznanica.
Podsvjesno ponovno mi se javila scena „macole u glavu pa u Savu“, zločini o kojima su nam očigledno ne bez razloga i stoga ne prečesto pričali u bivšoj SFRJ, i neka zebnja se uvukla u mene.
Čitao sam i slušao Čičkove govnarije i prije, ali bahatost, bezobraština, netrpeljivost i samouvjerenost kojom je svoj nastup isti bljezgator začinio ovog puta, prešla je sve okvire ljudske etike, a novinarsku i televizijsku etiku ne želim ni spominjati.
Govoreći o komunističkoj ideji kao o zločinu, to nije samo pogano, već i nedostojno ljudskog roda. Pa ta je ideja uostalom bila i zvijezda vodilja pojave kršćanstva kao vjere i spas od robovlasništva, kojim se ista individua voli na sva usta hvaliti. Zato komunizam kao ideja i tako jako smeta i njemu i crkvi i svima onima koji su se napljačkali u Hrvatskoj u posljednjih 20 godina. I ne samo njima jer linkovi s web stranica prema američkoj CIA-i Čičkovih istomišljenika govore i o ishodištima. I nezastarjevanje zločina pretvorbe i privatizacije iz Ustava im jako smeta. I zato sve dok je HDZ na vlasti oni mogu donekle biti spokojni, ali nadam se ne za dugo. I umjesto da se bave zločinima tzv. „demokracije u Hrvatskoj“ koji predstavljaju hrvatsku stvarnost - genocid hrvatskog naroda, oni otkopavaju po stoti put iste jame i zazivaju lustraciju „komunističkog režima“. Zazivajte lustraciju „demokratskog režima“ u Hrvatskoj danas jer to je uvijet za budućnost i akteri su gotovo svi još uvijek živi.
No ta individua sve to jako dobro zna, on svoje novinarske i druge usluge prodaje svima koji dobro plate bez obzira na posljedice.
Gospođa Jadranka Kosor bi zato morala shvatiti iako je uspješno završila Partijsku školu u Kumrovcu, da bi ovi psi rata, koji se opetovano javljaju po nalogu HDZ-a prije svakih izbora, mogli prerasti i njene okvire kontrole koji istini za volju i nisu preveliki poznavajući općenito stanje u Hrvatskoj, ali i u njenoj stranci. Gospodin Vekić je već na tu temu spominjao ulice i nedavna egipatska događanja.
Iako njoj nije dosta takvih bljezgarija, nama sigurno jest.
A ja ne mislim skrštenih ruku sjediti i gledati svoju i egzekuciju svoje djece od strane takvih beštija. Još uvijek u meni ima i previše snage, znanja i iskustva za hrpu takvih Čičaka.
Post je objavljen 16.02.2011. u 15:57 sati.