Marketing
Tko je taj Hipokrat?
Etičnost je vrlo važna stavka u mojem životu. Uz, valjda, neke male gafove, trudio sam se biti pošten i etičan, a ako sam ikad nekog prevario, onda sam to napravio samom sebi. Često sam za opću dobrobit ljudi oko sebe išao protiv svojih načela, nanosivši time samom sebi štetu. To nekad i sad radim i mislim kako moram poraditi na tome, za moje dobro.
Etiku spominjem najviše s bolesničkog aspekta. Imam pravo promatrati iz svog kuta ponašanje pojedinih liječnika. Namjerno kažem pojedinih.
Kad postaneš dijelom tog sraza između bolesnika i liječnika, moraš imati neki stav ili mišljenje. Kao laik sam znao za tu, Hipokratovu zakletvu i ispočetka mi nikako nije ulazilo u glavu kako se pojedinci mogu tako ponašati. Opet, možda je problem u meni koji polažem puno na zadanu riječ, zakletvu ili obećanje.
Radio sam sve i svašta za plaću koja se kretala od 1.500 pa do 50.000 kuna, i nikad se nisam bunio. Ako sam na nešto stavio potpis to sam i radio, bez pogovora. I zato sam nekad bio kivan na liječnike. Ustvari, mislim da sam ih idealizirao. Ne mislim tu na mito, nego na tu famoznu etičnost. Bezbroj je primjera za to. Navest ću jedan:
Dođe stariji čovjek u bolnicu i po onoj "anteni" vidim da je teški bubrežni bolesnik. Izmučio se da bi prevalio put od stotinjak kilometara i liječnik ga tako glatko odbije i kaže mu da dođe neki drugi put. Bez problema. I bez pitanja kako je, a da ne govorim o drugim, za mene normalnim stvarima. Taj primjer je kap u moru. Opet ponavljam, ne generaliziram i ne kažem da su svi liječnici takvi.
Budući sam se dosta puta našao u tako jadnim situacijama kao pacijent, nekima od liječnika sam postavljao kojekakva pitanja. Naime, u 18 dana provedenih u bolnici, konkretnih razgovora s liječnicima, a u svezi mog liječenja, nije bilo više od dva sata. Uključujući i vizite. A te vizite su bile neurotičnog tipa, brzinsko piskaranje po onoj ploči i to je to. Bjež'mo!!! Opravdanje im je bilo kako se nema vremena. Kako su preumorni.
Ako nemaju vremena, znači li to kako žurno trebaju ići u neku od brojnih privatnih klinika u gradu gdje rade u "fušu"? Čak sam zvao za vrijeme boravka u bolnici jednu privatnu kliniku i gotovo dogovorio termin kod istog tog liječnika koji mi ne kaže ni "dobro jutro" za vrijeme tih vizita. Umalo sam i otišao na taj pregled, ali sam imao u tom terminu ugovorenu kolonoskopsku radost.
A ako su umorni, ja bih pitao zašto ova naša država ne počne uvoziti strane liječnike? Kad u brodogradilištima legalno rade Ukrajinci, ne vidim u tome nikakav problem. I sami liječnici bi se puno rasteretili i mogli bi se konkretnije posvetiti pacijentima, npr. kao što sam ja. Bilo bi to na obostranu korist.
Potpuno shvaćam liječnike koji rade i po privatnim klinikama. Zašto ljudi ne bi sebi učinili život kvalitetnijim? Svima nam treba novac, a i znam koliko su mukotrpnog školovanja prošli. Zaslužuju određene privilegije.
I onda mi padne na pamet jedna liječnica koju osobno poznajem. Bila je odličan student, svi su se ponosili njenim uspjesima i divili njenoj ustrajnosti. I nakon toliko školovanja, zaposli se kao liječnica opće prakse. Međutim, počne se baviti i radom za onaj famozni Amway. Dogurala je do vrha piramide u tom poslu. Ali, avaj!! Sad se ja pitam je li ona bolja u distribuciji Amway proizvoda, ili je bolja liječnica? Nadam se da je uključena u liječenje svojih pacijenata i da nije preumorna od pustih prezentacija.
Zato me fascinira taj Hipokrat. Ponešto sam čitao o njemu i kao laik sam stvorio neku impresiju. Fascinantno mi je to kako je njemu važna teorija da liječnik mora poznavati uvjete u kojima pacijent živi. Kao i mnoge druge stvari.
Ono što bi se mom prijatelju Zoxu svidjelo je to što je koristio u svojim terapijama opijum i kanabis. Ali mu se sigurno ne bi svidjela Hipokratova teza da je najpoznatiji lijek - RAD!
Ovo pišem kao bolesnik koji boluje od rijetke bolesti. Vraćam se na početak i neovisno, tj. subjektivno očekujem od doktora da mi se posveti. Neka me bar laže, neka glumi, ali da osjetim pažnju. Baš me briga prodaje li express lonce i kakve mu je boje automobil. Ni za što me nije briga, on je tu zbog mene, a ne ja zbog njega.
Svima onim koji su me na profesionalan način liječili, neizmjerno hvala. Lako je osjetiti da je čovjek predan svom poslu. A svi ovi drugi me vraćaju u dane kad smo se kao djeca igrali partizana i Nijemaca. Budući sam uglavnom bio Nijemac, i Prle i Tihi bi me uvijek izrešetali, pa bi me liječnica Sandra, navodno, liječila.
Dakle, takve ne poštujem i to je moj sud, ali sam osuđen na njih.
A Hipokrat? Baš sam neka romantična duša i baš mi je žao što nisam živio u njegovo doba, a i u njegovoj blizini!
Ars longa,vita brevis!!
Post je objavljen 16.02.2011. u 09:27 sati.