Ustala se u 04.00 sata. Bila u Zagrebu. Odslušala predavanje/savjetovanje o porezima, završnom financijskom izvještaju, odgođenom priznavanju prihoda i sl. U fazi sam kad su mi te teme zanimljive i zabavne.Truckala se vlakom ukupno više od 8 sati. Kupila remen za isticanje struka. S osjećajem mučnine hodala pojedinim ulicama. Svi su mi izgledal sumnjivo i opasno.
Sretna što sam se vratila. Presretna. Čak mi i moj mali privatni pakao izgleda predivno. Jeca-štreberica me dočekala na kolodvoru. Sreća.
Nisam danas slušala nikakvu glazbu. Barem ne svojom voljom. Frizura je bila postojana. Boja se nije otopila pod raznovrsnim padalinama koje su nas zadesile dok smo tražile ulicu, zgradu, dvoranu. Obećavajuće. Bradati muškarac u Varšavskoj je pričao nekom nevidljivom o bolnom grlu zbog kojega ne može gutati hranu. Zbog bolova zaboravi žvakati, prevari se pa počne gutati. Onda ga boli i to je gadno. I dok je pričao svom nevidljivom sugovorniku, nervozno je odmahivao glavom i bespomoćno širio ruke.
Sad sam obnevidjela od umora. Kuckam prisjećajući se rasporeda slova po tipkovnici. Neka ovo bude najkraći blog do sada. Sutra ću se iskupiti.
Post je objavljen 15.02.2011. u 23:04 sati.