Ošišala sam se danas. Nikoga ne krivim, sama sam tako htjela. Neću sad o tome tko mi je dao blagoslov a tko ne, ionako su reakcije uvijek podijeljene,za tim se ionako ne povodim.
Odgađala sam to već nekih mjesec dana, instinktivno osluškivala zemljina magnetska polja i vlastiti bioritam da skužim koji je dan povoljan te ispitivala smjer vjetra vlastitim brkovima u koji salon otić.
Hmmm...Zašto toliko pričam o tome? Pa recimo da je promjena poprilično drastična. Frizerka kaže da sam čisto druga osoba sad.
Odlučila sam se za ravnu frizuru tik do početka ramena, s ravno odrezanim šiškama, izgleda da sam dobro pogodila jer frizerka kaže da je i teta iz susjednog salona rekla da su takve šiške traženije u zadnje vrijeme.
Mogu reć da uopće nije loše, ali još mi treba vremena da se naviknem.
Imala sam prije toga poprilično dugu kosu koja je iziskivala minimalan trud, samo je bilo bitno da je ne uništavam gelovima i sl.sranjima i peglama za kosu. Uvijek je izgledala dobro (dobro gotovo uvijek).
Pitala sam se hoće li mi otić pamet sad kad sam odrezala kosu, odlazi li moj dosadašnji identitet, ljupkost i cinizam zajedno sa njom, moja visprenost, dal sve pada u bunar prošlosti.
Čudno, ali kao da sam imala potrebu za tim.
Za nekom promjenom....čula sam da su Japanci ili Kinezi, rekli tj.njihova je teorija da sa kosom fakat odlazi sva nakupljena energija iz prošlosti, pa to dođe kao neko čišćenje...ima nešto u tome.
Sad se sjetih divnih kosa Kineskinja, koje su mi dosad bile ideal........ah.
Al nije da neće opet narast.
Ima i sadašnja dužina svojih čari, neću se previše opirat.
Post je objavljen 15.02.2011. u 14:15 sati.