Marketing
Sebešić
Iako više administrativno, niti crkveno Sebešić ne pripada Uskoplju, ovo selo nikada nije prestalo biti njegov dio. Danas, tridesetak hrvatskih povratničkih obitelji susreće se s mnoštvom problema... Večernji list piše o njima:
Već 15 godina gospodarsko društvo Šume središnje Bosne uništava im lokalne putove prevozeći šumske sortimente. Imaju obnovljenu školsku zgradu, koja nema učenika. Tu je i prostor za seosku ambulantu, ali liječnika"ni za lijeka". Selo je bez brijačnice i prodavaonice. Selo Sebešić je nakon Drugoga svjetskog rata imalo i kinodvoranu, željezničku postaju, trgovinu. Bilo je gospodarski jače nego danas, a nastavu u mjesnoj školi učenici su pohađali u tri smjene. Iako udaljeno svega tridesetak kilometara od Novog Travnika, ostalo je zaboravljeno od svih. Dođu ponekad općinski čelnici, ponešto obećaju, ali obećanja ne ispunjavaju. Stranački prvaci dođu po glasove, a prije svakih izbora asfaltiraju im redovito 400 metara ceste. Da bi asfaltirali kompletan put od "P - Luke" do Sebešića, trebalo bi im ovim izbornim tempom još najmanje 20 godina. Mnogi će do tada počivati u miru Božjem jer je uglavnom riječ o starijim osobama. - Trenutačno je naš najveći problem loš put. Već 15 godina šumarija iz Novog Travnika, kao i gospodarsko društvo Šume središnje Bosne eksploatiraju šumske sortimente i voze ih našim seoskim putovima. Sada kada se topi snijeg, uništavaju nam putove. Tražili smo i od Općinskoga vijeća Novog Travnika, načelnika općine te šumarije da nam asfaltiraju ova dva kilometra puta. Koliko su šume posjekli i prodali iz naše mjesne zajednice, mogli bi ga pozlatiti, a ne asfaltirati. Godišnje s naših prostora izvezu oko 40 tisuća prostornih metara drveta -
tvrdi Ivica Grubešić, predsjednik podružnice Sebešić, mjesne zajednice Rostovo.U razgovor se upliće i Mijat Ivoš, predsjednik Ekološke udruge Sebešić.
- Školu imamo, učenika nemamo. Ovdje nema djece. Ekološka udruga i Planinarsko društvo dobili su školu na korištenje za svoje aktivnosti. Trebamo još unijeti uredski stol i priključiti telefon. Imali smo i most kod škole koji su koristile ove četiri kuće i škola. Kada je naišla bujica, odnijela je most, tako da svaka veća kiša napravi bujicu i ljudi ne mogu doći svojim kućama. Također smo imali obećanja općinskih vlasti da će ga napraviti, ali sve je ostalo na obećanjima -
tvrdi Mijat Ivoš koji smatra da će prekomjernom eksploatacijom drvne grade Sebešić izgubiti dušu, a time i prirodne uvjete za razvoj planinskog turizma.- Ovdje u Sebešiću zaposlena su samo dva šumara, i to u šumariji. Od ostalih nitko nigdje ne radi. Jedva sastavljamo kraj s krajem. Evo, družimo se ovdje u ovom lovačkom domu i tu provodimo dane. Zbog tog egzistencijalnog problema mnogi ljudi su napustili Sebešić u Srednjobosanskoj županiji. Odveli su svoju djecu da se školuju u civilizaciji. Ja imam 17 bližih i daljnjih rođaka koji su odselili u Hrvatsku, Sloveniju, Švedsku, Švicarsku... Otišli su za boljim životom -
tvrdi Ivo Rako.Slavko je davno prešao sedamdesetu. Najviše ga boli što je Sebešić bez djece.
- Gdje si vidio selo bez djece? Mislim da smo mi jedini u Bosni i Hercegovini da nemamo ni jedno dijete u selu. Gdje se ne čuje plač i vika djece, teško tom mjestu. Mi smo ti pustinjaci Božji. vratili se na svoje da umremo -
dodaje Slavko na kraju našeg razgovora.Da je Sebešić daleko od "civilizacije", vidjeli smo i na primjeru bračnog para Zeko. Pred obnovljenom kućom velikim škarama Ivka je šišala svoga muža Slavka.
- Ne želi više ići u grad da se šiša. Kaže, hajde ti, stara, ošišaj me. Što ću, moram ga malo srediti. Šišanje sam naučila na svojoj djeci dok su ovdje pohađala školu. Neki dan sam mjerila šećer, bio mi je 19. Brinem se. A imam i sina koji je 1979. godište i psihički je bolesnik. Oboljela ja, a ni stari nije baš najboljeg zdravlja. Imali smo, dvije godine nakon povratka, ambulantu ovdje u školi. Dolazio je liječnik svaki dan. Sad kažu da je to skupo. Ne smijemo se ni razboljeti -
govori nam Slavka Zeko dok šiša svoga supruga.
U BROJKAMA...
17 bližih i daljnjih rođaka već je iselilo u Republiku Hrvatsku, Sloveniju, Švedsku, Švicarsku. Otišli su za boljim životom, tvrdi Ivo Rako
400 metara puta redovito im prije svakih izbora asfaltiraju stranački prvaci kako bi zaradili koji glas više
30-ak hrvatskih povratničkih obitelji u selo Sebešić kod N. Travnika susreće se s mnoštvom problema
15 godina gospodarsko društvo Šume središnje Bosne uništava im lokalne putove prevozeći trupce
40.000 prostornih metara drveta godišnje izvezu iz ovih prostora, tvrdi Ivica Grubešić iz Sebešića
17 bližih i daljnjih rođaka već je iselilo u Republiku Hrvatsku, Sloveniju, Švedsku, Švicarsku. Otišli su za boljim životom, tvrdi Ivo Rako
400 metara puta redovito im prije svakih izbora asfaltiraju stranački prvaci kako bi zaradili koji glas više
30-ak hrvatskih povratničkih obitelji u selo Sebešić kod N. Travnika susreće se s mnoštvom problema
15 godina gospodarsko društvo Šume središnje Bosne uništava im lokalne putove prevozeći trupce
40.000 prostornih metara drveta godišnje izvezu iz ovih prostora, tvrdi Ivica Grubešić iz Sebešića
Foto 1.: Fotografija iz sredine prošlog stoljeća. Željeznička postaja u Sebešiću. Šine su odavde vodile do Beča…
Foto 2.: Sebešićani danas
Post je objavljen 15.02.2011. u 13:15 sati.