zašto će sve biti u redu, mississippi
imam svoje polutajne, privatne projekte. planove, zapravo.
ne vjerujem u kozmetičke rituale. spremam se za svoj život na salašu. tamo ću se tuširati u vodi i sapunu, a život će biti nešto skroz drugo.
(lomača u srpnju, pljuskovi u listopadu, nanosi snijega i rakija koju smo sami ispekli, vlažno proljeće i vožnje u grad)
za misao o moru, kada valja ostati cijeli dan slan od kupanja, opaljen suncem i nesređen, na svim razinama.
zato valjda kuham tursku. okus je jednostavniji, jači, kava čista, samljevena. šećer i voda, ne treba ni mlijeka, ako eto danas nema.
zato kuham zeleni čaj, listići u kuglicama. crne i vlažne poslije bacam u smeće, a u sebi se smješkam.
pripremam jezik, organizam na elementarnosti. na nultu dimenziju, neka primijeti razlike. između zelenog, bijelog, crnog. žutog.
k. radi sok od đumbira. napokon me pas grebe po ruci. falilo je.
takve stvari.
možda za nekakav skvot, tko će ga znati. samo konstrukcije u svijesti, o tom se radi. domski dijelim metre kvadratne, dišem kraj drugoga, nije važno. nadam se da nije važno. koncentriram misli- neka se rasplinu.
putujem sa starim kamperskim ruksakom. mora se znati sve popetljati i na leđa.
to je priprema za... tko zna za što.
gutam riječi, i pretpostavljam da razumiju sve od prve. ne razumiju, ali ja nastavljam pretpostavljati, to je jedini način.
svirati, ono što možeš obujmiti koljenima. jebote. bubnjati možeš svugdje, po svemu, kaže ona dok dodaje šećer u čaj, a buka kafića mazi naš stol. razvaljuju se od smijeha.
vraćam se antiću i nirvani. kupujem anarhističku literaturu.
i tako se ja cijelo vrijeme tajno, podsvjesno, pripremam za ono nešto SVE.
možda je to ono o čem su svi u jednom trenutku imali muda naglas sanjati (kako MOGU prežaliti TAKAV trenutak?), a možda je to samo neki moj đir.
stvar je u tome da
kad tako radim, djevojčica (ona okata, kosata, pametnija od mene, što utišava ptice, i ništa joj ne smeta, ni kad joj moji alkohol i nesanica remete mir) u dubini mog stomaka klima glavom. odobrava.
*
„Neki ne mogu da ne budu ostrvo, iako jasnije od svakoga čuju za kim
zvona zvone i znaju da bez ljudi ne postoje.”
sva sam tamo ovih dana.
opet remetim tempo, ne usuglašavam se s drugima, oni su otišli, ja sam bila ovdje, sada ja gibam a nekakav život ostaje tu, ne mogu više razmišljati, nema veze gdje smo.
po skripti su begićevi stihovi, oni od petka, uz orahovac.
i ja ću sada do bestraga, ako treba.
to je to. kao kad odeš na najlakši ispit a sa sobom umjesto ocjene u indeksu vratiš kartu za vlak. kupljenu onako, kad više ne može drugačije.
zapravo, uvijek može. ali ja se pustim. rijetko, al se pustim.
(i ja sam, na koncu,
Rođena u ravnici. To je zemlja bez odjeka. Tu ništa ne vraća odzive. Popiju ih daljine. Jata lete u mestu, i mogu se uzabrati. Sve se priginje zemlji.)
zapravo, ako odem do bestraga, možda ću ondje znati preživljavati susrete sa srećicama (rekla bi marta), i sličnim divovima (a oni su mali kržljavi, znamo ih već- kaže marija dobro si i prošla, tako je to kad zemljani komuniciraju s bogovima), jer, ZNATE (a znate), u ljude-rijeke se mi obično
zaljubljujemo, njih razumijemo, oni su naši, i puštamo im sve.
mi smo one vrbe pokraj. sve pamtimo, a srce nam se kotrlja dolje u vodu, niz duge ruke, preko tankih prstiju. pa ga skupljamo uplakani, koliko volimo tu rijeku.
samo, meni se učinilo, svaki put kad se uplašim pred divovima, da se i oni malo uplaše mene. ili za mene. vide valjda taj nemir. (a ja bi im najradije rekla-ma super sam vam ja, ja to uvijek tako pomalo izgledam)
u redu je kada vide tvoj nemir. najgore je kada ne vide ništa, makar tisuću puta do bestraga poželio ići
sam.
otoci to znaju. ili ostrva. riječna, ili ona, dolje, još ispod afrike, nekakva, koja ja ne mogu ni zamisliti.
zamišljam kako se ondje voli. možda se za takvu ljubav, također, pripremam.
a u međuvremenu, vlakovi voze u oba smjera. i tamo i vamo i divovi i otoci i ravnice i rijeke, sve je u redu.
a ako je „povratak iz rodnog kraja vozom jedini pravi povratak”, begić je možda nadjebao sve skripte svijeta.
Post je objavljen 14.02.2011. u 22:43 sati.