Kod prvog susreta u očima našim Zaustavljeno vrijeme silinom svojom, Spoji nas u jedno. Bila je to iskra začeća, toliko moćna i snažna, Da gotovo neosjetno i tako lako od tog trena Premjesti nas jedno u drugo. Mene u tijelo tvoje, a tebe u tijelo moje, Gdje ostadosmo kroz svo vrijeme Usnuli spavajući. Za nas je vrijeme stalo. Godine i desetljeća ni osjetili nismo Dok bili smo tu jedno u drugom. Ne sluteći ljubav, usnuli čekali smo Dan novog susreta očiju naših. Tada sam ja u očima tvojim, Prepoznao sebe, a ti se u očima mojim Plaho ogledala. Razumijeli nismo kako se upravo U tom trenu, jedno u drugom opet Iznova rađamo. Jedno u drugom Zadani i neponovljivi. Post je objavljen 14.02.2011. u 22:11 sati.