Imate li dojam da što više slušate o napretku stvari u realnosti bivaju sve gore?
Što u zadnje vrijeme viđamo u reklamama, pa i na kioscima i u knjižarama?
Ne znam za vas, ali meni se čini da uz standardne reklame za telefonske kompanije, laksative, uloške, kredite, tablete za smirenje sve više idu i one za skriptirano gradivo koje se polaže na maturi. Pa sad meni osobno nije jasno je li matura prije postojala jer nikad prije nisam čula da se spominje toliko i drugo što se radi u školi kad to nije dovoljno za pripremu gore spomenute mature.
Zbilja se nekad u razgovoru s ljudima koju godinu starijima od sebe osjećam glupo. Ne govorim o ljudima koji su preživjeli dva svjetska rata, Černobile i ostale cirkuse imaju 100 godina životnog iskustva i šta ja znam šta. Govorim o onima koji imaju 5-6-godina više i kao da znaju duplo više od mene.
I čemu to pripisujem?
Školi.
Zato jer pričam sad s klincima koji su 5-6 godina mlađi od mene, znam gdje sam bila u njihovim godinama, vidim da znaju duplo manje nego što sam ja u tim godinama znala.
I čemu to pripisujem?
Školi.
Kao da je prije trebalo više nego sad, a sad treba više nego što će trebati ubuduće.
Ne spadam u one koji misle da profesore treba na ražanj:) vidim iz solidne blizine kako je profesorima i ne zavidim im ni malo. Ne valja sustav.
Za početak mogu konstatirati da je problem snobizam. Svi bi danas studirali, ali opet ne bi svi učili što i koliko treba za to. Jako puno ljudi se drži da su bolji od nekog jer su (mnogi i tko zna kojim metodama) završili fakultet, a zapravo realno po meni u saboru upravo najpametniji ljudi nemaju diplomu. Vjerojatno je svima jasno da govorim o Lesaru i Kainu. Ha sad kad usporedite s tim koliko godina je naš vrli ministar Šuker stjecao diplomu ekonomskog fakulteta(ja to zovem temeljitim studentom) i što nam je od države napravio:) heh, sirotinjo i bogu si teška….
Gdje sam bila? Aha, snobizam.
Nikako ne želim reći da je fakultet nevažan, u krajnjoj liniji želim i ja da mi se jednog dana prizna to što ću nadam se završiti brzo, ali bolna je istina da nema svatko ni interesa ni želje, a žao mi je što moram reći ni sposobnosti za to. Da, nisam politički korektna jebiga.
Jednostavno nismo svi za sve. Da se smjer života donekle ne određuje sa 14 godina kad nisam znala što sa sobom pa upisala gimnaziju možda bi danas bila negdje sasvim daleko od ovog gdje sam i možda mi ne bi ništa falilo, ali kad netko dijete koje na očigled svih nema intelektualnih sposobnosti i/ili interesa, a guraju ga na fax jer neće valjda raditi tko zna što, to je frustracija i djetetu i profesorima, al bože moj, pa neće vald selo pričat. Bolna istina je da ne možemo svi bit direktori:) sva sreća pa nemam tih afiniteta.
Ali iskreno jako me zanima što se sad radi u srednjoj školi, to zanimanje je vrlo čudno jer nisam tako davno iz škole izašla, ali zanimam se jer mi se čini da budem iskrena (prema mnogima iskreno i bezobrazna)klinci kurca ne znaju, a svi prolaze s 5. I ne znam čini li se to meni samo ili njih zbilja ništa ne zanima.
Jasno ovo je generalizacija, uvijek ima i onih koji se ne uklapaju u te priče. Samo puno manje nego prije. Po mom nimalo skromnom mišljenju, netko tko je četiri razreda srednje škole normalno završio uz mjesec dana ponavljanja bi po svakoj logici morao znati dovoljno da tu maturu pristojno riješi, ali problem nastaje kad netko ne završi normalno sva četiri razreda, ali svaki završi s lijepim ocjenama. Jasno da nastaje problem.
Problem se rješava prečicom.
Skripticama za maturu.
Onda se upiše fax, problemi se rješavaju prečicama i onda dobijemo nekog tko ima papir, ali ne opravdava ono što piše na njemu.
Jer profesori su sami rekli, svatko s malo zdrave pameti tko je pročitao vodič kroz lektiru će biti sposoban napisati esej po natuknicama koje daju bez da je pipnuo Dostojevskog.
U svakom smislu.
Mislim da obrazovanje treba žestoku reorganizaciju i daleko manji naglasak na ocjene (da znam da to zvuči kao floskula, ali ocjena nije nužno dobro mjerilo znanja ).
Ono što me nije zanimalo sam obraćala pažnju kako da profušarim do ocjene(jer je to olmogućilo da dođem do onog faxa koji me zanima), ono što me zanimalo sam radila iz interesa da nešto naučim. Možda je činjenica da djecu manje toga zanima, a možda je važnije imati ocjenu nego znanje.
Za sve danas imamo instrukcije.
Pa sad ubijte me ako su svi profesori matematike toliko loši da pola srednjoškolaca ide na instrukcije. Onda sam ja imala neke teške štele kad sam imala takve sreće s matematičarima u svom životu. Ima i profesorskih budala, bez daljnjeg, ali u pravilu tvrdim da su uglavnom normalni ljudi koji dobro rade svoj posao. I zašto onda svima trebaju instrukcije?
Da bi za 50kn na sat radili ono što nisu htjeli u školi?
Po meni instrukcije služe, ako nekom nešto nije jasno(a probao je to sam shvatiti), ako netko nije bio na nastavi i sl. a ne zato da bi pljuvao po svom profesoru koji je nimalo bajno plaćen za to što radi.
Šteta koja se takvim obrazovanjem nanosi društvu je ogromna, jer nemamo kadra kojeg trebamo, onog koji ne treba je nekako uvijek previše, a ostaju radna mjesta koja nekako mnogi izbjegavaju.
Danas Hrvatska broji tristotinjak tisuća nezaposlenih, stotinjak tisuća onih koji ne primaju plaću, milijunček umirovljenika, državni aparat koji da radi svoj posao kako spada bi mogao riješiti administraciju jedne Njemačke (je li to bio Comte? Birokracija samu sebe stvara?), dodajmo k tome djecu, školarce, studente…zbilja se pitam tko u ovoj zemlji radi i zarađuje i plaća za sve nas koji to ne radimo?
Pa nije čudno da smo na putu za nigdje ili kako vrla premijerka kaže na putu za put do oporavka. Društvo koje ovako bijedno potpomaže obrazovanje ne može nigdje drugdje nego da oproste svi kulturni posjetitelji ovog nekulturnog mjesta u 3 lijepe. Jasno da nema napretka. Kako bi ga i bilo, kad je napredak u obrazovanim ljudima s papirom ili bez, ne mulcima s papirom. Hrvatska jučer, danas, sutra je zemlja koja nema perspektivu jer ništa ne proizvodi i ništa nemamo.
Ono što me zabavlja je činjenica da je netko spreman prodati prirodu i pritom tvrditi da nam je super. Za sve one koji su gledali seriju anđeo tame, ili one koji su gledaju đesiku albu, znate onaj barkod? Čekam kad će jaca početi hodati okolo i lupati nam taj žig jer je očito sve na prodaju, ako prodaš vodu možeš prodati i ljude i to kao jeftinu radnu snagu jer obrazovane nema. Ili su pobjegli ili razmišljaju o tome:)
Post je objavljen 14.02.2011. u 12:00 sati.