jedan potpuno prekrasan vikend...
gotovo bez planova, puno posla u ugodnom društvu, nenajavljeni bijeg sa...onime koji nema definiciju...i još ponešto posla...
ipak se polagano sve bolje snalazim u svome novome životu...koji mi se sve više sviđa...
kada radim ono što ja želim, a ne ono što od mene očekuje obitelj...ona od koje sam otišla, kojoj se povremeno vratim, ali prestala je biti jedina koju imam i ona koja mi određuje kako ću provesti slobodno vrijeme...
divno je naraditi se, makar bila idealist kada svoje vrijeme ulažem u pomaganje nekome...
divno je biti kraj onoga...bez definicije...
divno je ispuniti dane...
i imati sve više vjere da mogu, znam i hoću, ostati tu, snaći se, izgraditi svoj život...
i da sve to skupa nije neko mučenje, već...jednostavno život...nepredvidiv i lijep, ipak...uvijek...
i uvijek ću ga gledati očima sanjara...idealista i nekoga tko vjeruje da ima ljepote u njemu...ali nešto realnijeg i nešto aktivnijeg u nastojanju da svijet bude takav...i život...a i on sam...
ne, sada to više ne pišem samo, sada to i živim...
Post je objavljen 13.02.2011. u 19:50 sati.