ŽIVA
Kada kao ti, dušo moja,
ne bih vjerovala u ljubav...
Kada bih vjerovala
da Ljubav nije vjetar bjesni
koji te unatoč iskustvu
zavrti na mjestu i odbaci daleko od ravnoteže..
....koliko god se opirao i zabijao noge čvrsto u tlo...
Kada bih poput tebe mislila,
da sve se može kontrolirati,
jer sve izlazi iz glave
i da postoje brojni
protuotrovi, gromobrani,
ljekovite trave,
kojima ćeš spriječiti tu katastrofu,
tu slabost, nemoć i predaju...
....ti to možeš, kažeš, ti si muško....
A radi se samo o tome
čije su oči zorom prve ugasle od ranije za Ljubav,
čiji su se prsti nevini prvi opekli na vatri očekivanja,
tko se prvi dao bez ostatka
i nikada se više vratio u prvobitno stanje.
Kad ne bih vjerovala u Ljubav
onako kako vjerujemo u zvijezde
kada joj se ne bi uvijek iznova radovala
poput djeteta,
i predavala joj se kao suncu,
poput ruže,
imala bih ugasle oči
poput mrtve ptice
i bila bih mrtva
Mrtva za Ljubav.
( srpanj, 2009)
Od srca vam želim, da uvijek budete zaljubljeni...više ili manje....
u život sam.....
Post je objavljen 13.02.2011. u 19:09 sati.