Jedna osoba, čije je ime tajno i pretajno, mi je skrenula pozornost na to da su mi tekstovi na blogu uglavnom negativni. Nije to namjerno, uvjeravam vas. Nisam tip osobe koji samo sjedi u kutu sobe i plaće o nepravednosti svijeta. No, s druge strane, nisam ni takav da prešutim ako vidim nešto što mi smeta, a u zadnje vrijeme (čitaj u zadnjem desetljeću minimum) toga ima i previše.Slažem se s ocjenom da je svatko krojač svoje sreće i života ali ipak, nije to tako jednostavno kako se čini. Okruženje utječe na svakog od nas koliko god se mi smatrali izoliranima, a ja vidim toliko toga od čega mi se ukoči i nakostriješi ono što mi je ostalo od kose na glavi.
Kako, na primjer, da ostanem pozitivan dok gledam onu babu koja se bez imalo srama diči svojim mjerama za štednju u Vladi ukidanjem vode s okusom voća i doživotne opskrbe penkalama i flomasterima onima koji bi si mogli priuštiti i omanju tvornicu istih, za svoje potrebe.
U isto vrijeme nama, jelte običnim ljudima, uvodi RTV pretplatu na mobitele i kompjutore?!? Koji je to kurac? Kao da mi nije dovoljno što mi donedavno VIP, a sada Tele2 dižu 15kn mjesečno na uslugu koju ni ne koristim. Čak da i koristim, sigurno ne bi slušao hrvatski radio, hvala lijepa.
Jedno od najugodnijih trenutaka u ovoj godini, moram priznati, bio je onaj u kojem sam saznao za neistraženi izvor poslova u Hrvatskoj, dapače, ima ih toliko da bi onih 75000 nezaposlenih (da, možda u Osijeku) moglo postati prošlost. Eto, nakon završenog fakulteta se mogu tako veseliti sigurnom poslu pastira ili samaraša (što god to bilo). Još dva ispita i diplomski i mogu se prijaviti na to...fantomsko mjesto, koje nije čak ni navedeno među 1500 (zaokruženo) navedenih, ponuđenih poslova na Hrvatskom Zavodu za Zapošljavanje. Nije bitno. Ako Jaca kaže da se traže pastiri, onda je to tako. Ona nam ne bi lagala.
Naravno, sve to pod uvjetom da napokon i prođem ova dva predmeta, od kojih na jedan ne mogu ni izaći jer mi prof uporno vraća seminar. Ne da on ne valja, dapače, nije imala primjerke na sadržaj, ali svaki put kad ga predam nađe neku crtu, točku, zarez ili grafičku komponentu koja joj u tom trenutku ne odgovara. Jer, to je ono što je u školovanju bitno. Ona nas zapravo uči kako se nositi sa hladnom i bešćutnom birokracijom. Jednog ću joj dana, siguran sam, biti iznimno zahvalan.
Dakle, u okruženju poput ovog, našeg “rvackog”, lako je biti vesel i pozitivan. Toliko je toga čemu se možemo veseliti i toliko toga prema ćemu se možemo kretati u budućnosti. Zato su valjda i moje teme tako vesele i pozitivne.
Čekaj malo...
Post je objavljen 12.02.2011. u 11:22 sati.