Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jazzzlo

Marketing

Moždatnost kao životno opredjeljenje

"Moraš onda naglasiti da je to samo izraz moje težnje ka totalnoj otvorenosti prema svim mogućim utjecajima koji se mogu dogoditi do moždatnog događaja koji se, kako mu i ime kaže, možda i neće dogoditi." tj. nešto kasnije danas "Ono neizrečeno možda za današnje druženje je zaslužena nemogućnost predikcije stanja u kojem ću biti u 20.00 sati jer je u trenutku primitka tvoje poruke stupanj stresa bio izrazito visok pa je bilo kakvo predviđanje vlastitog stanja u određenom trenutku u budućnosti nemoguće." napisao je Transporter nakon što sam mu prigovorila njegovu poslovičnu Moždatnost. S manje bi se riječi to moglo sažeti u "Ako mi ne uleti nešto zanimljivije, doći ću." Tako Transporter, s manje ili više riječi, odgovara na gotovo svaki poziv za družbu. Na koncu se uvijek pojavi. Ali je moždatnost ipak prvi odgovor na poziv za družbu i ne može protiv sebe. Za razliku od Pala i mene kojima moždatnost nikad nije opcija kad su družbe u pitanju. Sve su to fini elementi nečega što se pretvara u ritual, pa moždatnost u konkretnom slučaju gubi svoj prvotni smisao i postaje sigurnost.
Ja volim naše družionice. I projekcije i slušaonice. Razmatranja svakovrsnih životnih preokupacija. U tom prostor-vremenu se dobro osjećam. Sinoć je družba bila u svom punom, izvornom, sastavu. Posjedili smo do sitnih sati. Zato kasnim s blogom, ali vrijedilo je. I vaseljena nije ljepša riječ od distorzije, samo da se zna. Kako je Kumex rekao, bez distorzije nema promjene. Net Neutrality je ozbiljna tema, problem s mogućim ozbiljnim posljedicama, ali svaki put kad se zapodjene razgovor o toj temi i gerilskim akcijama otpora zapnemo kod infrastrukture, da ne kažem polaganja kablova preko Atlantika. Razmišljam da kupim neki brodić i krenem nabavljati kablove. Umjesto da se bavim gletanjem i pituravanjem stana. Jer i ovoliko slobodan Internet može prouzročiti slomove država, a sređeni zidovi stana nemaju taj potencijal. U ovom slučaju nema mjesta moždatnosti. Ako se bandwidth počne prodavati najmoćnijima, i ovaj će blog sigurno postati teško dostupan ili potpuno nedostupan. Čitat ćete ono što odgovara ekipi odgovornoj za globalno zatopljenje, ekonomsku krizu i sve ratove u zadnjih 50 godina. Zaključak je diskusije: salonski se ljevičari moraju povezati s uličnim ljevičarima kako bi se nešto pokrenulo. Kao što je Tito rekao Staljinu '48 NE!, tako i sada treba reći NE! pretvaranju neta u kablovsku televiziju. Reći NE! i krenuti u ilegalu i osnivanje cyber-ćelija spremnih polagati kablove i slati dimne signale sa silosa.
Adele s novim albumom nije oborila s nogu. Prijavljujem da su 4 pjesme dobre, a o ostalom se može diskutirati. Zato je Perpetuum fritule dobar od do. Klarnet u charlston verziji Date je zakon! I to će mi svirati na svakom budućem tulumu kojega ću organizirati.
Što znači biti totalno otvoren prema svim mogućim utjecajima? Živjeti pod geslom Sve što je ljudsko nije mi strano? Možda zbog nedavnih događaja nisam posebno sklona takvoj interpretaciji. Meni se to čini kao život sa zadrškom, da ne kažem sa figom u džepu. Možda hoću, a možda i ne (biti dosljedna svom sustavu vrijednosti). Ovisi što mi ponudiš. Ovisi kako ću se probuditi tog jutra. Nema stabilnosti i sigurnosti. Nema odgovornosti i dosljednosti. Smije li moždatnost biti dijelom ozbiljnih međuljudskih veza? Ne znam, trebala bih prespavati prije nego odgovorim. Što mi ga dođe na isto. Moja inačica moždatnosti. Nekad sam mislila da ostavljanje otvorenih vrata nekim mogućnostima govori o mom slobodnom duhu i realnom doživljaju svijeta koji me okružuje. Na pitanje koje nikad nisam voljela "hoćete li ikad imati djecu" sam odgovarala polu-filozofski "u ovom trenutku mogu reći ne, ali ne odbacujem mogućnost da ću se nekad u budućnosti predomisliti i možda htjeti imati djecu". Kao, jako sam pametna i dobro sam promislila. Zapravo sam davala poželjan odgovor koji će spriječiti daljnju diskusiju o toj temi. Jer je moždatnost u tom slučaju poželjna, da ne kažem društveno-poželjna. Figa u džepu. Ja zapravo nikad nisam htjela imati djecu. Nema tu mjesta moždatnosti. Kao što nisam ušla u brak sa zadrškom. Ili sklapala prijateljstva. Nisam taj tip. Više sam naivna. Budim se kao Dora, kao jedna od koncentričnih krugova, onih bliže periferiji. Naivno periferna. Radim na tomu da postanem perfierno naivna.



Post je objavljen 12.02.2011. u 01:35 sati.