Prije sam često pisala o svojim snovima... uglavnom su to bili snovi koje sam snažno emocionalno doživjela. i evo opet mi se jutros dogodilo. mjesto radnje-nepoznato, to mjesto još nisam vidjela u stvarnom životu. radila sam kao konobarica na nekom piru valjda, ne sjećam se šta je točno bilo. ali očito sam radila samo formalno jer sam u tom snu radila sve samo ne konobarila. znam da me netko bio poljubio, ali ja nisam obraćala pažnju na to, samo sam se odmaknula i nastavila dalje. onda mi je došao netko i doveo neku klinku i rekao da je kroz kuhinju trebam odvesti van jer je izbio požar i ne može se drugim putem.A šta je s ostalim ljudima, njima nitko ništa ne govori? Taman dođem s klinkom do prijelaza iz kuhinje u hodnik kad me netko zaustavi(budući da su dva bitna lika, nazovimo ih A i B)-to je bio B, lik s kojim sam pričala jednom u životu i počne me ljubit ko da smo skupa već dugo dugo vremena, ja se ne bunim, ali mi ne odgovara, nije mi jasno kako, zašto...skužim da je prošlo puno vremena, hodam dalje, klinke nema uz mene, ona je odavno trebala biti vani, od požara ni p... Ulazim u neku prostoriju, tamo su tri cure, jedna je išla sa mnom u osnovnu, druga u srednju, a s trećom ne pričam. ali ne pričaju ni ove dvije sa mnom, a uvijek smo bile u ok odnosima. Sad me jednostavno ignoriraju, zašto? s trećom počinjem nešto raspravljati (iako u stvarnosti već godinama nismo riječ progovorile). shvatim da moram negdje ići, krenem dalje. srećem B. Sad ja njega poljubim (opet ne znam zašto, al eto - san) i onda mi on obrazloži zašto on nema šta više raditi sa mnom (ta njegova odvratna perverzna rečenica mi i sad zvoni). ja odlazim za njim, vani smo, nema požara. mrak je potpuni, oko nas su kuće... opet me poljubi, iako on nema šta radit sa mnom. tada nailazi A. ja odgurujem B od sebe, brišem usta... Njih dvojica razgovaraju, ja sam gotovo pa i neprimjetna. onda mi se B obrati i pita me: Da ja odem? ne znam zašto ali kažem ne. A me ne doživljava previše, a ja se osjećam kao da sam ga prevarila, iako nismo skupa... on me ignorira, pokušavam pričati s njim, ali sve nestaje... budim se...
i osjećam se loše nakon buđenja... san sam si protumačila onako kako vjerojatno i stoje stvari, ali to je samo moja podsvijest...molim je da me sljedećih nekoliko noći ostavi na moru, dovoljno je učinila :)
čini se da, iako je vrijeme za okretanje nove stranice u životu, neke stvari nije tako lako zaboraviti i ostaviti iza sebe... bar dok s nekim drugim ne dobiješ priliku ispraviti prijašnje pogreške.. do onda - samoća je vjeran drug...
Post je objavljen 11.02.2011. u 21:20 sati.