Nisam dobila termin, ali OVA je uspijela najaviti me kod šefa...
Eto čekam i dalje...
Svaki zvon telefona me protrese...na trenutak uspijem prekinuti po neznamkojiput odrađen dijalog sa šefom u glavi...
Ostatak života...podređen i dalje ovoj mojoj situaciji...
Malo dijete počela čuvati baka, osim toga što iako nam je šesto dijete za njega nema mjesta u jaslicama i nemamo nikakvog prioriteta, odlučili smo se na to zato da ga sačuvamo do daljnjega od ranog ustajanja, bolesti i ostalih neugoda koje bi maleni mogao proživljavati ako ga ovako malenog počnemo voziti u jaslice...
Prvi dan sa bakom je prošao super...ajde barem sam zbog toga mirna i sretna.
Sretna je i baka...ima posao! :) ... povremen. Svima taman. Sestri koja živi s njom 24/7 da se malo odvoje...da sestra ima "mir", mojoj mami da malo sestra "vidi kak joj je bez nje" :) ... mojoj mami, jer ima "posao", malom djetetu, jer ga mazi i pazi osoba koja ga uz to i voli...mom mužu, jer je miran i jer sam ja mirna...meni jer je iako u ovoj dobi, mama uz mene...
Eh, mi mame...povremeno nemreš sa nama, a nemreš ni bez nas :) ...
I tako jučer u jednom trenutku, srele se tri generacije...malo dijete je spavalo i dok smo čekale da se probudi i da ja moju mamu odvezem doma i odem po muža na posao, došla je moja kći...najstarija.
Moja trudna kćer...da, postat ću baka i ja :) ...
I tako jučer, u jednom trenu, nas tri, svaka u svom filmu ... svaka u filmu glavna uloga mama...moja mama tetoši i savjetuje mene, ja mama, tetošim i savjetujem svoju kćer, a moja kćer onako nesvjesno gladi svoj sad već veliki trbuh i tetoši i "savjetuje" svoju kćer u tibici debeloj :) ...
U jednom trenu ja "zaustavim" film i osvijestim nam taj trenutak...kažem: "daj pogledaj nas"... i počnemo se smijati...nas tri/četiri :) ... i trajalo je samo nekoliko minuta, ali slika će biti uspomena za vječnost :) ... još jedna sličica za zelenu škrinjicu :) ...
Post je objavljen 11.02.2011. u 07:38 sati.