Rođen sam 1966. godine u Vrgorcu, u potezu pariško plave, srebrno sive i bršljan zelene. U kraju koji zarobi oko ljepotom koja, ma što gledali, uvijek u zjenicama sjedi dajući svemu što gledate svoj jedinstven ton. Rođen sam u kraju koji me je uvijek primao s osmijehom takovog kakovi jesam. Poezijom se bavim od djetinjstva i povremeno objavljujem u književnoj periodici. Drago Glamuzina je 2006. godine napravio izbor mojih pjesama koje sam naslovio: „Ožiljci i ikone“ te ih objavio. To je jedina moja objavljena zbirka. Gotovo svake godine budem na Tinovim danima gdje govorim stihove i pokažem po koju sliku, crtež, po koji, kako ja to zovem, slikopis. Po prirodi sam lijen boriti se za sebe. To radim pjesmama, crtežom, poljupcem. Crtam, slikam i bilježim trenutke potaknut vlastitom nutrinom. Životne obveze podmirujem zarađujući kruh grafičkim dizajnom. Živim na brdu, na Plešivici, prekrasnom vinorodnom Prigorskom kraju. Povremeno se spustim do Zagreba, Stankovaca, Šibenika, Vrgorca, Studenaca. Po prirodni sam zemljar, onaj koji je duboko usađen u zemlju iz koje je nikao, onaj koji raskriljenim rukama dočekuje nebo koje mu donosi darove kojima ponizno i skrušeno zahvaljuje dijeleći ih s drugima. Vjernik sam i ne prođe dan a da nisam svjestan da se najjednostavnije mogu opisati riječju grešnik. To ne znači ništa ni loše ni dobro. U biti sam optimistični pesimist. Ponekad mi kažu da sam patetičan. Nisam, ja sam samo iskren. Ja sam čovjek koji svojim životom kao čarobnom tintom ostavlja tragove kako bi se prepoznao u riječi, u arhitekturi znaka koja svojom jednostavnom iskrenošću nemilosrdno, a ujedno i nježno, svjedoči baš sve. Po tome sam i svjedok i svjedočanstvo –pjesnik.
Post je objavljen 10.02.2011. u 21:41 sati.