Tebi
Taj jedan osmijeh
usana tvojih
podsjeti me
na naš prvi susret.
Glas tvoj slušam
dok govoriš.
Zvuči kao najljepša sonata,
kao najljepši
refren.
A tada
zahvalim Amoru i suncu,
za svaki dan
što mi ga podari
i za svaki trenutak
kada smo zajedno.
Tvoj
samo jedan pogled
tjera oblake sumornih misli
brže nego sve bure
ovog svijeta.
Glas
sa usana tvojih
podsjeća me
na rano proljeće,
i nježan miris
trešnjina cvijeta u cvatu.
Želim
uplesti pramenove
kose tvoje
u polje sa žitom,
u cvijeće,
da ljepše bude.
Sanjam
kako me grle ruke tvoje,
kao more u koje uranjam
u ljetnim noćima
s tisućama krijesnica u pjeni.
A dah tvoj
kao zrak kojeg udišem
čini me spokojnim.
Promatram te kako spavaš
ispružene ruke pod jastukom
stišćući čvrsto
krajeve posteljine
što se bijele
u polumraku sobe.
Nesvjestan
koliko sam zapravo sretan.
Trpimir Burić - Goranski
Post je objavljen 10.02.2011. u 19:11 sati.