Naravno, jučer nisam dobila termin za razgovor za danas...danas isčekujem zvono telefona i "spasonosni" broj koji će označiti kraj agonije...ili početak nove...
Saga mobbing se nastavlja...
Sa grčem u želucu i trncima u cijelom tijelu, bubnjevima u glavi koji bi i u najsušniji dio Afrike nakon bezbroj dana bez kiše dozvale koju kap čekam...
Najgori dio cijele ove priče je, da ja uopće nisam shvatila da je moj mobbing započeo i puno ranije od ovog...
Onako lagano te uvuku...i misliš da živiš i radiš normalno, a kad ono, gle čuda...
Ne, ispravak, najgori dio ove priče bi bio da ništa ne poduzmem...
Zato još jednom hvala Danijeli i "njenom" 8. katu i onome ili onoj tko joj je dao ideju za emisiju o mobbingu...otvorile mi se oči ili bolje rečeno, padoše mi ružičaste naočale i uz tresak o pod i zveket razbijenog stakla, ja progledala...
Dodatak u 11,57:
Nema termina za danas, tajnica javlja da će možda biti termin sutra...ali ništa još zasigurno se ne zna...ja pitam da li mu je napomenula uopće da želim s njim razgovarati...uopće cijeli ovaj i prošli tjedan
... kaže: "NE !"?!?!?...
..."zašto?".. kažem ja...i malo onako nesigurno, nastavljam...
..."pa mogli ste barem reći da želim s njim razgovarati, da ima to negdje u
glavi, pa kad radi raspored za tjedan, dan...da"
..."NE", kaže ona drsko, "nije bilo prilike ni vremena...ni za MENE, a kamoli
za vas !" ?!?!
... e, sad, tko je ovdje lud!
Maltretira li to mene i ona ili provodi njegovu volju ili?...da tipično za mobbing...sad se u meni javlja nepovjerenje prema svima, opravdano i neopravdano...ma katastrofa...
Zaključak: čekam...dvije stvari...jedna od stvari jest da: OVA dobije priliku za SEBE, pa i MENE i konačno uopće spomene moju želju da razgovaram s njim...druga "dobiti" termin i obaviti razgovor...
Poželjno: ne dobiti u ovom čekanju nešto treće...živčani slom!
Post je objavljen 09.02.2011. u 07:41 sati.