Marketing
Vijeće roditelja - srednja škola.
Ako govorimo o poslu mogu samo izjaviti slijedeće:
Uđoh u firmu po istočnoeurpskom (tzv. socijalističkom) radnom vremenu, a izađoh po zapadnoeurposkom (tzv. kapitalističkom). Jedino što valja što je po ovom prvom bio obrok. Tzv. famozni gablec. Ostalo je: Fak. 
No, nisam htjela o tome pisati. Nego o slijedećem:
Nakon moje trogodišnje jednoglasne kandidature (svi sretni i veseli) kao predstavnika razreda jedne tehničke škole u Vijeće roditelja, te četvrte jubilarne godine kad me sam razrednik uvalio bez da su me, makar formalno (i dalje veselo) i svi ostali roditelji jednoglasno izglasali, postadoh tzv. Predsjednik Vijeća roditelja.
O tome smo svojedobno pričali i pisali na stranicama "Protiv nasilja", no sada mogu nabaciti par modrih u svojstvu dotičnog Prvog roditelja škole:
Na prvoj konstituirajućoj sjednici Vijeća novoizabrani predsjednik, ako je iole pun duha i volje misli kako će pomicati stijene (zidove škole?), te učiniti nešto što ni jedan prije ili poslije njega nije. Tako sam i ja razmišljala prije par godina kad smo u cijeloj školskoj godini imali ukupno dva (što je zapravo minimum) vijeća do maksimalno tri. E sad...
Kao prvo - kako se obično biraju roditelji - prestavnici razreda? Ponekad to ispadne tako da vas je susjed predložio taman prije nego vi njega ili kad određeni roditelj ne dođe na roditeljski sastanak - pa ajde da njemu uvalimo. Na što se vesela gomilica obično složi bez ikakvog problema. Hmm...
Pa se dotični roditelj preko one stvari pojavi ili se uopće ne pojavi na Vijeću. I pritom se ne ispriča drugom smjenom, familijarnim obavezama, smrću stare majke ili nečim četvrtim za nedolazak. Grr..
Anyway, na mojem prvom sazivu (u svojstvu predsjednice) stiglo je roditelja ispod nadpolovične većine (uključujući i one koji su se opravdali), no mi smo ipak odradili što je bilo na dnevnom redu - od iscprnog izvještaja ravnatelja o uspjehu en general, te neke detalje i statistiku vezanu uz maturu i naravno, na kraju zanimljivu i plodonosnu raspravu.
No, nekako se provlači nekoliko zaključaka:
- roditelji i dalje misle kako su nastavnici krivi što djeca ne uče - imaju jedinice
- roditelji i dalje misle kako je škola obavezna da natjera dotične učenike na dodatnu nastavu (koju je i organizirala u svrhu postizanja boljih rezultata učenja, što je za svaku pohvalu!!)
- roditelji iz prvih razreda (pogotovo onih trogodišnjih koji praktični NE polažu maturu) su najviše zainteresirani za sve detalje Državne mature 2011, to što se za tri godine matura može ukinuti, a sigurno će biti neki pomaci u pravilima igre - nikog ne brine
- neki roditelji iznose probleme svojeg djeteta pred Vijeće roditelja umjesto da su to već do sada odradili sa svojim razrednikom. Ne razumijem zbog čega misle da nas to zanima ili da mi nismo prošli iste probleme (neučenje, jedinice, "zločestoća" nastavnika - o gle čuda - baš matematike i fizike!).
Sve u svemu, ipak na kraju mogu zaključiti kako smo bili konstruktivni, te se nadam da je barem jedan od silnih prijedloga (nas nekolicine što smo bili prisutni) pao na plodno tlo ravnatelju, te profesorici koja je ispitni koordinator za maturu u našem gradu, a ujedno i profesorica na našoj školi.
I dalje sam tužna i žalosna što nas se više nije skupilo. Nekako se manje čudim što su djeca neobrazovana, neodgovorna, neljubazna i bezbrazna (da ne uđemo u raspravu o mobbingu i onim najgorim situacijama tipa L. Ritz-a i onog malog iz Slavonije i...)...
Post je objavljen 08.02.2011. u 20:52 sati.