Promatram te i vidim te. Vidim te dolaskom tvojim što satkan je mogućnostima onih koji ti put oslododiše, a njihovo to oslobađanje, vidim, omogućeno je oslobađanjima onih koji su im to omogućili. Vidim svaki 'atom' kako čini tvoj dolazak.
Vidim i mnogo misli što slijede događanje svijeta uz želje da ga one čine.
Usporeno prate sve ovo predstavom za čovjeka, za život njegov.
Možda misliš kako si došao 'voljoim svojom', a došao si djelovanjem svijeta. On te stvorio takovim i doveo ovamo.
Misao mi prati viđenje moje. Vidim tebe i osjećam sve što jest. Vidim misao svoju i vidim kako i ona slijedi ono što stvarno jest.
Ti koji stvarno jesi doveo si sliku tebe kojeg vidim i mene koji vidi.
Odašiljem misao i pogled u prostor van vremena i odnosa što prostor čine. Pružam ti hvalu za to što jesi, jer sam ipak samo čovjek, samo biće, samo dijelić. Dijelić sam toliko malem, da to ukazuje na prokaznost materijalnosti. Istinom je ona samo privid.
Hvala za doživljaj tebe… tebe istinmom kojom došao si i mene što kao i ti jesam.
I kao što svaka čest vode jest jedina na mjestu svome i rijeku čini, i mi smo životima svojim.
Prijatelji dragi, svatko od vas je ovdje isdtinom, ma što god o tome mislili, a misao ionako slijedi sve ovo, mada stvara ugođasj da ide tamo u neke prostore budućnosti. I prošlost i budućnost jest u svijeu povezanom vezama privida.
Vrijeme, prostor, dijelovi, energija, osobnosti … Svijete, moj duboki naklon tijelom i duhom stapajući se sa istinom jedinom… volim vas, vas koji kao djeca tražite istinu. Ona je tu u vama i sa vama u vašoj iskrenoj ljubavi … :)
Post je objavljen 08.02.2011. u 12:43 sati.