Marketing
x je podložan faličkoj funkciji
Danas sam ubio miša. Prvi put da sam ubio živo biće, a da se nije radilo o kukcu. Ne znam kako je ušao u stan, ali prije par dana smo primjetili mišji izmet u kuhinji pa sam kupio nekakvo ljepilo za hvatanje miševa, postavio nekoliko zamki i...
Grozno. Nije mi do slikovitog opisivanja cijele situacije. Miš se zalijepio za komad kartona i bilo je jasno da ga se odlijepiti ne može. Nisam htio da u smeću umire satima ili danima pa sam ga ubacio u neku vrećicu, položio na snop novina i s kuhinjskom mu satarom odsjekao glavu. Oprala me grižnja savjesti. Upisao sam u google: I killed a mouse. Našao više rasprava koje su pokrenuli ljudi s istim problemom. Silno su se željeli rješiti parazita, ali jednom kad su zadatak uspješno izvršili; probudila se savjest.
Danas smo u stanju sve brže obrađivati podatke, ali...
koje podatke? I zašto?
Sada znam kako postavljati zamke za miševe koje ih neće ubiti.
Nakon toga sam pogledao onaj dokumentarac u kojemu nekoliko Izraelki priča o služenju obaveznog vojnog roka.
Sve imaju neku vrstu PTSP-a. Sve su dosta gadno zajebale vlastite principe, priključile se masovnoj psihozi... bla bla
Čitao sam danas tako i jednu od onih "znanost u džepu" knjižica. Lacan i postfeminizam.
Bilješka o autorici: Elizabeth Wright, preminula u lipnju 2000. godine...
To mi se učinilo zanimljivim jer počinje sa smrću autorice, a datum rođenja se ne spominje.
maskarada, gluma i citat
kad je nešto na puškomet udaljeno
"Nije imao više brade doli papisa Ivana; bijaše on tužan, blijed, naboran te bismo pomislili da je eunuh, no unatoč svemu
biješe oženjen."
žalost= ludost= šafran
Post je objavljen 08.02.2011. u 03:26 sati.