Dvije godine života.
Dvije godine...
Dvije sam godine živio u tom gradu. I kao da nisam.
Dvije godine - nadanje eutanaziji, nadanje začeću, nadanje poslu. Dvije godine medenog mjeseca, dvije godine do pomilovanja.
Kako kome.
I da; mjesto je prisno. Ali - nema tog emotivnog ključa, kojeg očekujem gurnuti u bravu prolazeći sumanutu petlju na Šićkom i koji bi trebao otvoriti vrata sobi punoj glasova, sjećanja, dodira, mirisa. Tek činjenica - dvije godine.
D. je u Ougadouguu.
L. je u Maputu.
S. je u Washingtonu.
H. u Bruxellesu.
Druga S. u New Yorku.
Neki su po Afganistanima, Iracima, Sudanima.
Razvedeni. Mrtvi. U transkontinentalnim brakovima. Bajpasirani.
Tuzla.
Dvije godine mog života...
P.S.
Živjela, Makedo! ;-)
Post je objavljen 07.02.2011. u 20:14 sati.