fotografija, hrpa sunca, šetnje, toplina i ti...
silno ne želim opet pasti onoliko duboko koliko znam da već jesam...
bojim se toga, tim više što se ova toliko zabavna nepredvidljivost gotovo uvijek pretvori u neke priče koje na kraju prilično zabole...
pa opet, nema veze, samo je jedna zapravo stravično boljela...jer ni na samim počecima, ni u sredini ni na kraju nije bilo sretnih trenutaka...
pokrećeš me...svaki trenutak sreće i mrzim to reći tom rječju ali nema bolje...voljenja tjera me da se pokrenem
bojim se jer nismo rekli što smo si...pa opet...ovo je bolje od nekih "definiranih" veza...
ne znam da li sam jedina...znam da uživam u trenucima s tobom i da luuuudo dobro utječeš na mene...
ne tražim ništa, dobivam podosta...
ipak ti vjerujem...zasluženo...
sviđaš mi se stravično...u mnogim pogledima...
naravno, imaš i mana, koje mi ne smetaju za sad...
i posao koji te odvodi prečesto...a očito baš volim takve...
sve ovo je ludo, zbrkano...oko nas...a možda je dio privlačnosti baš i u tome
sve u svemu, imam svako pravo na sreću...
i nisam uopće loša u onome što radim...makar to bilo i kuhanje...
i mogu i hoću...
samo voljela bih da to ZNAM...i kad nemam nekoga kao što si ti...
Post je objavljen 07.02.2011. u 18:52 sati.