Bio sam izuzetno nervozan. Osjećao sam da se tresem od uzbuđenja i adrenalina. Ipak je to bio Saloon, kultno mjesto odjeba, popularni ''hrvatski sibir''. A na meni je bio zadatak da počnem bespoštedno ulijetati iako se zna da ovdje čistih situacija za ulete uopće i nema.
Štikle, seksi čizme, savršene noge i tijela. No, face ljute ko pas iz nepoznatog razloga. Sva ljepota tih crta lica dolazi u pitanje uz takvu vibru. I što je još najgore, velika većina izlaze u nekakvim mješovitim društvima, sigurno zaštićene od ostatka svijeta.
Valjalo se poput Bodea Millera spustiti na glavu pa što bude. U Saloonu nije bitna zavodnička tehnika, samo psihička priprema. Ovdje uleti traju kratko, a ostaju na životu samo uporni i opušteni. Vidio sam na licima svojih wingmana da im nije svejedno i da se ne žele prepustiti milosti i nemilosti ovih piranja, no ja sam imao svoju misiju.
Prvi ulet i nije bio tako strašan. Par pristojnih rečenica i okret glavom u smjeru frendice pri prvoj prilici. Klasika. Onda je već drugi bio grdi. ''Fuck off,'' uz onaj ljuti tinejdžerski pogled tatine princeze. Treći je bio također hardcore. Dobro sam počeo, no nakon par rečenica usred razgovora samo mi je okrenula leđa. Impresivno.
Osjećao sam se dobro. Posljednjih tjedana nisam puno toga impresivnog naparavio, ali u Saloonu sam pokazao hrabrost. Tko bi uopće prije tri ili četiri godine vjerovao da ću ja igrati na najjačim turnirima svijeta? Uživao sam u tome. Jesu li odjebi boljeli? Nimalo. Curama ulijećem sa stavom da su one nula, objekti mojeg showa, dok ne dokažu vrijednost. A riječi ili djela nekog tko je običan zrak, silueta,potpuno sporedni glumac, ne znače ama baš ništa. Barem meni.
Da ipak večer ne bude potpuni festival kujnosti pobrinula se jedna debela djevojka. Odglumio sam da me jako boli kad me nagazila štiklom i iz sažaljenja sam dobio puse u oba obraza. Pa smo malo popričali, no brzo je i debela odlepršala. Na ovakvom terenu cijeniš sve i zahvalan si i pusama od debele.
Nakon 1 u noći u Saloonu počinju puštati domaću muziku, Joleta i slična sranja i onda postaje tek grdo. Razvije se neviđena gužvetina, ne možeš disati i sve one ženke koje su se spičkale da bi ljudi slinili nad njima gube svoj smisao jer u toj gužvetini postaju tek još jedan objekt na putu kretanja. Svoju misiju sam kompletirao na podiju, bio je to peti ulet koji se više pretvorio u svađu. Jedna iznimno bahata spodoba je bila u pitanju, koja se bahato laktarila i još me optuživala da ja nju guram. Fuj stvorenje.
Zanimljivo, na podiju je bila tolika gužva da ljudi ne samo da nisu mogli plesati, već ni mrdati lijevo desno. Ali svejedno nitko nije napuštao podij. Da ljudska glupost često zavlada u Saloonu dokaz su i pojedine djevojke koje tamo zatekneš i baš im vidiš na faci da ulažu izniman intelektualan napor pri donošenju odluka hoće li pružiti lijevu ili desnu nogu naprijed jer nisu sigurne koja je sad na redu ako žele uspješno hodati. Mogu mislit kak to izgleda kad moraju donositi kompliciranije odluke.
Prije 2 smo napustili ovaj vrlo zanimljivi klub i zaključili da se ovdje isplati biti do 1 i onda krenuti dalje. Doma sam došao relativno rano, legao u krevet i imao priliku slušati susjeda kako ševi iza tankog zida koji nas dijeli. U početku je bilo fora, kasnije mi je počelo ići na živce jer nisam mogao zaspati. U svakom slučaju, u tom 'gradskom derbiju' protiv susjeda ja sam slabija karika i zasad uvjerljivo gubim. No, ne smijem gubiti živce, doći će i moj trenutak. Samo treba izgraditi ličnost do kraja...
Post je objavljen 07.02.2011. u 00:00 sati.