Osluškujem
otkucaje vlastitog srca
i odjek izvanjskog u njemu
ali sama unutrašnjost me iznenađuje
pronalazak mira i tišine
u najdubljim slojevima
a tako lako isplivam na površinu
Osluškujem
čežnju površine
da dubinama natopljena bude
primajući vječnost
koja galopirajuće vrijeme zaustavlja
daruje ga mudrošću
toplinom
Osluškujem
razastirući svjetlosti
i najtamniji zakutak
oslobođena straha
nemira i buke
upravljam pogled
nebu
Ljiljana Katić, 6.2.2011.
Post je objavljen 06.02.2011. u 21:02 sati.