Marketing
Oscar revija
127 SATI
127 Hours
pustolovna drama, SAD / V.B., 2010.
Režija: Danny Boyle
Uloge: James Franco, Kate Mara, Amber Tamblyn
Scenarij: Danny Boyle, Simon Beaufoy
Trajanje: 94 min
Mladi inženjer Aron Ralston odlazi sam na rekreaciju u planinske kanjone Utaha pri čemu mu u jednoj od njegovih egzibicija na ruku padne ogromni kamen i uklješti je. Nesreća postaje tim veća što Aron nije baš nikome javio gdje ide,a sa sobom nema nikakvo komunikacijsko sredstvo, već jedino digitalnu kameru kojom odluči snimati svoj boravak među stijenama. Shvativši da mu slijedi sigurna smrt, Aron će se odlučiti na radikalne poteze nebi li preživio.
Sjećam se kao da je jučer bilo kada sam 2003. u Jutarnjem listu pročitao veliki članak o čovjeku koji je ostao zaglavljen među stijenama negdje u planinama kada mu je na ruku pao ogroman kamen i uklještio je. Ono zbog čega me se članak posebno dojmio i zbog čega mi je očito ostao urezan u pamćenje jest način na koji se unesrećeni izvukao od sigurne smrti - to vam, naravno, neću otkriti. Uglavnom, sve skupa zvučalo je kao izvrsna priča za film. Sedam godina kasnije, redatelj Danny Boyle tu priču doista je i prenio na film. Boyle se doduše kao predloškom za scenarij (uz Boyla scenarist filma je i Simon Beaufoy, također scenarist Milijunaša s ulice) naravno nije pozabavio samo stanovitim člankom, već knjigom “Između stijene i tvrdog kamena “, svojevrsnim dnevnikom koji je nakon svoje životne pustolovine napisao dotični junak Aron Ralston, također suradnik na stvaranju filma.
Koncept priče o pojedincu koji nesretnim slučajem u nekoj pustoši ostaje izoliran od ljudi i civilizacije neodoljivo podsjeća na Brodolom života s Tomom Hanksom koji smo imali prilike vidjeti prije deset godina. Međutim, osim stanovitih razlika u okolnostima i u nizu bitnih detalja te određenih kontrasta između ove dvije priče, 127 sati za razliku od dosta romantičnog Brodoloma djeluje brutalno stvarno i istinito. I dok su u Brodolomu života dinamika i cjelokupna atmosfera filma ovisile prije svega o preformansu Toma Hanksa, Boyle se u 127 sati odlučio na drugačiji pristup i pažljivo se poslužio određenim snimateljskim tehnikama kako bi stvorio što dojmljiviju atmosferu, dosljednu svome stilu. Ipak, upravo je odlični James Franco u ulozi Arona Ralstona, taj koji širokim rasponom raspoloženja i odnosima prema pojedinoj situaciji tijekom radnje zaokružuje izvrsnost ovog filma. Treba imati na umu da se tijekom gotovo cijelog filma radnja odvija na uskom, vrlo ograničenom prostoru s jednim jedinim likom u središtu pažnje, pri čemu Boyle od razmišljanja, monologa i postupaka glavnog protagonista uspijeva napraviti iznimno zanimljivo, napeto i emotivno ostvarenje.
Za kraj ću konstatirati da je 127 sati definitivno jedan od najboljih filmova prošle godine, međutim isto tako, u kontekstu predstojećih Oscara (nominiran je za njih 6), nije film koji bi neosporno trebao dobiti glavnu nagradu. Sve u svemu, obavezno pogledati!
Post je objavljen 06.02.2011. u 01:13 sati.