Marketing
SMIJEH JE TRAŽILA
Marčelina me podsjetila na Tomu. Godišnjicu. Brod.
Lipo je vrime, sunce, toplo i uputim se. Mislila sam lani u ovo doba, pa je bila kiša, ledeno, nakon toga sam smetnila, zaboravila. Nekako mi nije usput pa se ne sitin.
Prije tri godina na blog sam stavila slike Tominog leuta. Godinu prije, leut je pompozno, uz veliku medijsku pozornost doveden u Trogir i trebao je bit obnovljen. Nakon svega, leut je još uvik tu, na istom mistu.
Tužan i sam.
U susidstvu je napravljena zgrada. I parkiralište. Upravo se kopa cesta za polaganje cijevi, promet je preusmjeren i vjerovatno su vozači gledali i mislili…. ko zna šta ona blesa ženska slikaje.
A samo slikajem Tomin leut.
Napušten, sam.
Zaboravljen.
LEUTE MOJ
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
osta si sam,
napušten brod,
leute moj.
Rastočija si se
ka barilo,
leute moj.
I mriža je sagnjila,
leute moj,
osta si sam,
napušten brod.
Suze su nestale
iz tila tvog,
leute moj.
A sićanja naviru,
leute moj,
osta si sam,
tužan i tih.
Brodovi su isti ka i ljudi
zlu moru daju život svoj.
(Za tobom umiru.)
Brodovi su isti ka i ljudi
za suzu daju suze dvi.
(Za tobom umiru.)
Dogodilo se to jednoga dana u misecu,
tamo neke teške godine,
Toma Bebić
Post je objavljen 05.02.2011. u 19:13 sati.