Nisam dugo pisala o politici, ali evo inspiriralo me. Zapravo, nije teško dobiti inspiraciju ovdje kod nas, ma kao da se trude izvoditi te svoje cirkuske predstave prema kojima nema šanse da ostaneš ravnodušan. Baš nema šanse.
Dakle da, uvijek sam tvrdila da posla ima, samo ga treba naći. I eto, naša premijerka ga je našla. I sad, svi vi nezaposleni, mrš ovce čuvat, šta još čekate?
Školovali ste se godinama? Imate diplomu u rukama, ali eto posla baš u vašoj struci nema. Ma bez obzira što ste se mučili da dobijete taj papir, vrijednost na tržištu rada vam je nikakva. Danas je to realnost. No, nemojte se uzrujavat, možda tržište ne cijeni vaše znanje, ali sigurna sam da će koze i ovce biti veoma zahvalne što će imati nekoga pametnog da s njima šeće po prekrasnim 'Rvackim pašnjacima.
Evo, već sebe vidim iduće godine, nakon što ponosno budem imala u rukama svoju magistarsku diplomu. Mogla bih se javit na taj natječaj. Mislim da sam kvalificirana za taj posao.
Volim prirodu, to mi je plus odmah u startu. Znam ponešto i o biljkama, čak bolje poznajem ove mediteranske nego tu kontinentalne, ali takva je situacija trenutno. Do iduće godine, tko zna, možda i ove kontinentalne malo bolje upoznam.
Vjerovali ili ne, čak znam i koja je razlika između travnjaka i pašnjaka. Mislim da je to jako bitno za jednu pastiricu. Volim hodat po terenu, vidjele su moje gojzerice i kamenjarskih livada i kojekakvih nepristupačnih terena. Nije problem.
Kozlići su mi baš slatki, iako jarce baš ne volim. Ali eto, dat ću im priliku da mi dokažu da su dragi i umiljati.
Ako već tržište nema potrebe za mojim vještinama i znanjima, evo ja ću drage volje svom budućem stadu objasniti koje biljčice jedu i po čemu se drača razlikuje od recimo brnistre. To je važno znati. Za mene lajavu to će baš biti lijepo, imat ću publiku koja će me slušati bez previše pitanja. Ma di ćeš bolje.
Kao visokokvalificirana za ovaj posao, pazit ću na bioraznolikost lijepe nam naše. Neću svom stadu dozvolit da jede zaštićene biljke, pa makar im iz usta morala otimati orhideje i izverugane gromotulje.
Još jedan plus je što ću se odselit iz roditeljskog gnijezda. Ma divota, jedva čekam. Mogla bih ih kao poklon za diplomu tražit da mi kupe kartu u jednom smjeru za moje buduće selo.
Možda i Bukolike napišem, po uzoru na velikog Vergilija. I to na latinskom, onako iz fore. Šteta da propadne svo to silno učenje. I sve to na lijepom svježem zraku. Eto vidite kakvu lijepu viziju budućnosti imam.
Sigurna sam da je i naša najdraža premijerka zamislila ovako nešto, samo eto marva nezahvalna nije u stanju prepoznati genijalnost. Ah, nikad zadovoljni. To je kronična bolest ovog naroda.
No jamčim vam, jedno je sigurno – znam da ću bit sretna pastirica. Bit ću daleko od svih sranja, neću ništa vidjeti niti čuti. Jer očito, da biste ovdje u ovoj zemlji danas bili sretni glavu morate imati u pijesku. Ili na planinskom pašnjaku. Sasvim svejedno.
Post je objavljen 05.02.2011. u 00:42 sati.