Piše Žorž Crmarić
Kada vjersko-politički vođa jedine teokratske države na svijetu – ayatollah Ali Khamenei – poziva egipatske prosvjednike na „islamsko buđenje,“ te kaže da bi egipatska vojska trebala stati na stranu prosvjednike – kod mnogih se, automatski, uključuje signal za uzbunu. Jer, poziv na zbacivanje Hosnija Mubaraka koji – kako podsjeća Teheran – “…služi Americi i Izraelu…“ u ovom slučaju dolazi iz zemlje koja je također zbacila diktatora i vremenom sebe proglasila vođom islamskog svijeta.
Strah od nastanka još jednog vjerskog, a možda i radikalnog, pa i agresivnog, islamističkog režima, nije ništa novo. Masa pobornika Mubarakovog zbacivanja s vlasti tvrdi da je egipatski čvrstorukaš uspio ostati na vlasti puna tri desetljeća upravo zato što je neprekidno zastrašivao svijet i Sjedinjene države s predimenzioniranom opasnošću od islamskog fundamentalizma. Njegov nemilosrdni obračun s Muslimanskim Bratstvom djelovao je svih ovih godina kao jamstvo u obuzdavanju i držanju pod kontrolom islamskog fundamentalizma. Radikalnu doktrinu islamske države, koju je prije gotovo sto godina zacrtao utemeljitelj Bratstva Hassan al-Bana, Mubarak je proglasio ilegalnom i sukladno tome se odnosio prema sljedbenicima te doctrine.
Prevladavaju, međutim, uvjeravanja kako Muslimansko Bratstvo u sadašnje vrijeme više nije militantni, nego miroljubivi pokret, koji više ne okuplja vjerske fanatike, nego intelektualce, stručnjake raznih profila, umjetnike…
Sve da je i tako, ne mogu zaboraviti prve godine nakon revolucije kojom je iz Irana izgnan “Car Careva” Mohammad Reza Pahlavi: revolucija 1979. nije pokrenuta kao “islamska” – u njoj su sudjelovali prije svega mladi obrazovani ljudi, pripadnici srednje klase…na tisuće ih se vratilo sa studija u Francuskoj, Njemačkoj, Americi, kako bi autokatsko carstvo pretvorili u liberalnu, građansku demokraciju. Bilo je tu Fedayeena, Mujahedeena, Tudehovaca, Mosadeqovaca, kao i šiijitskih svećenika i bazardžija koji su ih financirali. Kako je vrijeme proticalo, jedan od vođa, dr.Bani Sadr je završio u izgnanstvu u Francuskoj, dr.Rezai u Iraku, Gotbzade je ubijen, a na tisuće vodećih sudionika revolucije postupno su trpane u zloglasni zatvor Evin – neki bespovratno. Sve dok, na koncu, nisu ostali ayatollah Ruhollah Khomeini i njegovi vjerni šiijtski svećenici koji otada ne prihvaćaju ništa što se ne uklapa u njihov militantni islamski fundamentalistički svjetonazor.
A kakve, to veze ima s egipatskim Muslimanskim Bratstvom? Možda nikakve, ali ipak nije loše imati na umu.
Post je objavljen 04.02.2011. u 22:57 sati.