Čovjek traži istinu i želi je spoznati, da
bi po njoj mogao lakše i sretnije živjeti.
Ovdje tražimo smisao i odgovor na pitanja:
odakle dolazim, zašto živim, kamo idem,
šta će biti sa mnom nakon života na zemlji...
Ne postoji nešto što je između istine i laži,
to su samo zablude, kao najčešća pojava,
pa mnogi žive u raznim oblicima zabluda.
Zabluda je u biti, samo subjektivno mišljenje
temeljeno na dobronamjernom uvjerenju
koje se ne slaže sa objektivnom stvarnošću.
Radi opravdanja ili namjernih zabluda,
mnogi olako odbacuju već spoznatu istinu
jer ne žele mjenjati navike i/ili lagodan život.
Kako na putu spasenja ljudski um nije sposoban
riješiti problem grijeha i dara slobodne volje,
treba imati na umu da to za spasenje nije nužno,
nego se utočište za spas čovjeku nudi u vjeri.
Vjera je svjetlo od nadnaravnog izvora, od Boga,
i kao takva je jedina sposobna dati uvid u bit istine.
Stoga, čovjek dok ne spozna stvarni učinak vjere,
na sebi, na svom putu i u svom životnom iskustvu,
trpi od beskonačne gladi za istinom, bez koje se
ne može cjelovito ostvariti niti osjetiti stvarni značaj
i puninu vlastite osobe vođene ispravnom savješću.
Što smo dalje od istine, to se poput alarma diže
glas naše savjesti, koji nas budi i zove na akciju.
Tada valja stati, trgnuti se, jer se prekida dotok
životnih sokova našem biću, ugrožen nam je rast,
da se ne dogodi da tek kod liječnika-specijaliste
dznamo što nam je savjest onomad htjela reći.
Dakle, ustrajući u vjeri ostajemo u spoznaji istine,
pa je temelj našeg života u vjeri i spoznaji istine.
Onaj koji nam je dao život i razum, zasigurno je živ,
toliko razuman, da sve osmišljava i daje život svima,
daje smisao našem postojanju, našoj pojavi, životu.
Racionalno zaključujemo, da iz manje savršenog
ne nastaje savršenije, što čitamo u prirodi, toj
otvorenoj Božjoj knjizi, koja nas uči živjeti u istini.
Post je objavljen 04.02.2011. u 18:52 sati.