Živjeti u laži
Dali slobodna osoba može biti nasilna? Dali slobodna osoba može oduzimati tuđe slobode, kršiti slobodnu volju drugih? Ne može. Ali pošto je današnje društvo nasilno, to bi ujedno i značilo da je današnje društvo i ne slobodno, dali je to moguće? Ne samo da je moguće, već tako i jest, današnji čovjek, današnje društvo je ne slobodno, današnje društvo je društvo robova, a da toga nije niti svjesno.
Ali tko nam je oduzeo slobodu, pretvorio nas u robove, a da toga nismo niti svjesni?
Mi sami, onoga trenutka kada smo povjerovali u laž, laž prihvatili kao istinu, postali smo robom laži, svoju slobodu, slobodnu volju predali smo u ruke laži, i samim time laž prihvatili kao gospodara, onoga koji kontrolira našu volju, izbor, a samim time i život.
Što je to laž? Zašto smo povjerovali laži i dozvolili joj da upravlja našim životima?
. Laž je tvorevina našega uma, laž je manifestacija naših misli, odnosno poistovječivanja sa njima, laž je misao koju smo prihvatili kao istinu. Laž je uvijek, baš kao i misao, usmjereno na izvanjsko, povezana sa onim što je bilo, odnosno što bude, nikada sa sadašnjim trenutkom, jer sada ne postoji potreba sa misli, a samim time niti za laži, jer sva istina je sada, a laž ne može opstati pored istine. Znači, laž se uvijek odnosi na ono što je bilo ili na ono za što vjerujemo da bude, nikada na sada.
Da vjerujemo u laži, od malih nogu su nas naučili naši roditelji, pa bližnji, pa okolina i naposljetku čitavo društvo, sustav. Laž je nešto u što ljudi vjeruju već naraštajima. Čovječanstvo tako dugo živi u laži, da više ne može razlikovati laž od istine, odnosno, čovječanstvo tako dugo živi u laži da istinu smatra lažju. Tako nas od malih nogu i uče. Uče nas da je laž istina, a istina da je laž. Današnje čovječanstvo boji se istine, pošto je današnji čovjek laž, odnosno tvorevina, manifestacija vjere u laži. Današnji čovjek osjeća se nelagodno pored istine, a sama nelagoda ga tjera da odbacuje istinu i da je pretvara u laž, ne shvačajući, da je jedino ugrožena laž, laž koja ga drži zatvorenikom, robom.
Laž ima mnogo lica. Manifestacije laži su ego, ili iluzorno ja, strah, koji pak dalje manifestiraju: sram, mržnju, krivnju, želju za kontrolom, posjedovanjem, moći, nasilje, ... i naposljetku patnju. Patnja je manifestacija laži. Sva patnja ovoga svijeta proizašla je iz laži, odnosno iz prihvaćanja laži kao istine, iz poistovječivanja sa laži. Mi mislimo da smo ono što nam drugi govore da jesmo, no to je laž, a vjera u tu laž je manifestator patnje. Mi nismo čak niti ono što mi vjerujemo da jesmo, jer sama vjera ukazuje na to da ne znamo tko smo. Kada znamo tko smo, više nema mjesta vjeri. Mi smo istina, mi smo sloboda, mi smo ljubav, jedno sa svime, a laž je suprotnost tome. Onoga trenutka kada smo povjerovali u laž, prihvatili laž kao ono što jesmo, odrekli smo se slobode, i tako je počelo naše robovanje laži, tako je počelo nasilje, patnja.
U koje sve laži vjeruje današnje čovječanstvo?
Današnji čovjek vjeruje skoro u sve laži koje su mu plasirane. Današnji čovjek vjeruje da je slobodan, da je sreća u postizanju, posjedovanju određenih stvari, u događajima, da je ljubav nešto izvan njega, nešto što mora zaraditi, nešto što se može kupiti, posjedovati. Današnji čovjek vjeruje kako je biti netko, imati moć nad nekim, uspjeh. Današnji čovjek vjeruje kako je Bog izvan njega, kako je Bog sudac, kako Bog kažnjava ljude ... Današnji čovjek vjeruje u sve što je laž, a samim time odbacuje sve što je istina.
Što je to istina, i kako je raspoznati od laži?
Istina je nešto što se nalazi u nama, ne izvan nas, tako da svako traganje za istinom van nas samih, je ujedno i udaljavanje od istine. Laž dolazi izvana, istina dolazi iznutra.
Istina je da se sve nalazi u nama, bilo da se radi o sreći, slobodi, odgovornosti, ljubavi, Bogu. Današnje društvo u potpunosti je usmjereno prema van, ali za društvo laži, to je normalna pojava, jer laž je uvijek usmjerena prema van, a pošto je današnje društvo manifestacija, tvorevina laži, prirodno je da je i samo usmjereno prema van, da draži sreću, ljubav, odgovornost, slobodu, od drugih, u drugima.
Sreća je nešto što se nalazi u nama, sreća je ono što mi jesmo, sam što smo tu sreću prekrili lažima i željom da budemo sretni. Zbog prekrivanja lažima sreću koja je u nama, počeli smo tražiti sreću izvan nas, sreću koja nas nikada neće usrećiti, sreća koja jedino može usrećiti laž, odnosno naš ego, jer je ego tvorevina laži. Sreća ega je ujedno i nesreća, tako da svaka sreća ega, sreća koja je potaknuta izvana (lažima), će nas kada tada i unesrećiti. Isto vrijedi i za slobodu, odgovornost, ljubav. Sve izvanjsko je laž, a laž nije vječna, laž može trajati onoliko dugo koliko je možemo hraniti novim lažima. Kada nestane hrane za laž, nestaje i laži, ili drugim riječima, nestaje sreća koja je bila bazirana na laži, iluziji. Zašto kažem iluzija, zato što to laž i jest. Laž je nešto što ne postoji, izmišljotina našega uma potkrijepljena vjerom. Kada vjerujemo u nešto što ne postoji, stvaramo, hvatamo se u iluziju, živimo u iluziji. Zato se i kaže da je ljubav jedina istina, a sve ostalo je iluzija, jer ono što nije ljubav,jednostavno je laž.
Zašto je sve osim ljubavi laž, iluzija?
Zato što je ljubav istina, sloboda, slobodna volja, sreća, beskonačno sada. Zato što je ljubav sve, a samim time ništa. Ljubav je dovoljna ljubavi, istina je dovoljna istini, sloboda je dovoljna slobodi, sreća je dovoljna sreći, sadašnji trenutak je dovoljan samome sebi, jer on jest sve. Istinska bezuvjetna ljubav, sloboda, sreća ne traže ništa, jer ono jesu sve. A sve ostalo je laž, iluzija, nešto što ne postoji. Mi kakvima se poznajemo danas, mislimo da jesmo, smo iluzija, a iluzija ima potrebe za novom iluzijom kako bi se održala, zato i stvaramo nove laži, kako bismo održali iluziju, jer laž, iluzija, se jedino može hraniti lažju, odnosno iluzijom. Kada nestane laži, nestati će i iluzija.
Iluzorna sreća se hrani iluzornom srećom, iluzorna sloboda se hrani iluzornom slobodom, iluzorna ljubav, ljubav koja nije bezuvjetna, koju tražimo van nas, može se samo hraniti izvanjskim, iluzornom ljubavi, što znači da ovisi o drugima, što znači da nije vječna, što znači da je ta ljubav osuđena na patnju, bol, baš kao i sve što nas usrećuje, daje dojam slobode, moći a dolazi izvana, a ne iz nas, našega bića.
Kako se osloboditi od laži, postati istinski slobodan, sretan, odnosno biti, živjeti ljubav?
"Saznajte istinu i istina će vas osloboditi"
Kao što smo rekli, istina je smrtni neprijatelj laži. Laž se ne može hraniti istinom, tako da u koliko sve više živimo u istini, sve manje živimo u laži. Laž je za razliku od istine ograničenog trajanja, dok je istina vječna, pred istinom je cijela vječnost, istina je blaga i strpljiva, dok je laž gruba i nestrpljiva. Kako istina sve više ulazi u naš život, kako sve više živimo istinu, tako laži treba sve više hrane kako bi se održala, opstala. No, svakom novom istinom, ne samo da laž ima potreba za više energije, hrane, kako bi se održala na životu, već i ostaje bez izvora, hrane, jer svaka nova istina znači i manje laži, a manje laži znači manje energije, hrane laži. Kolač laži se svakom novom istinom, transformira iz kolača laži, u kolač istine. Svakom novom istinom, otpada i dio laži. Svaka nova istina, je ujedno i oslobađanje od laži, odnosno transformiranje laži u istinu.
Ako se želimo osloboditi od laži, živimo istinu, budimo ono što jesmo.
Post je objavljen 04.02.2011. u 11:23 sati.