Pametnom čovjeku koji čisto malo razmišlja dojadi već ta sva propaganda.
On uviđa da se ništa ne mijenja nego ide samo na gore. Govore jedno, a rade drugo.
Radi se nešto nedopustivo, ali se svejedno ima obraza govoriti o ostalim nedopustivim stvarima.
Dvoličnost je na prilično visokom nivou.
I čini se da oni suosjećajni žele nešto promijeniti i trude se nekome nešto reći, ali isto tako njihove riječi ostaju nezapažene.
Samo troše energiju koju su mogli potrošiti za nešto korisnije. Zapitaš se, može li uopće netko nekome pomoći? Sve što je drugačije od "uobičajenog i normalnog" je čudno i to se treba izbjegavati. Čim netko shvati nešto što se razlikuje od onog što postoji (a ako smo samo malo kritični moramo znati da nije sve što imamo najbolje!), to se proglašava čudnim. Ako je to čudno bolje od onog što je uobičajeno, kako dokazati uobičajenom čovjeku da su njegove uobičajene stvari lošije od onih čudnih?
Poanta je da svatko prihvaća svoju igru. Ljudi su tvrdoglavi što se tiče svojih stajališta, teško je dokazati nešto suprotno njihovom mišljenju. Kako im onda pomoći ako nastave tupiti svoje mišljenje?
Znam da se kaže da su ljudi koji nemaju svoje mišljenje (ili samo izgleda da ga nemaju!) slabi i podložni sugestiji. Ponekad mi se učini da za vanjskog promatrača nema mnogo razlike između čovjeka koji nema svoje mišljenje i onog koji je dovoljno tolerantan da prihvaća i jednu i drugu stranu novčića. Čini se da su oni shvatili i jednu i drugu stranu, pogledali od svake strane dobro i loše, odobrili dobro, odbacili loše i na kraju opet ostali stajati negdje između. I jedna i druga strana su imale dobro, ali su imale i loše. Ni jedna od njih nije niti posve zla niti posve dobra. Samo radi onih koji su "jakog" mišljenja se stvara jedna strana potpunog zla i jedna strana potpunog dobra. Općenito je uvijek naša strana dobra, a ona sa suprotne strane je zla. Što se treba učiniti sa čovjekom koji je zakazao i nije vidio dobrotu naše strane nego je bio zaslijepljen onom drugom, zlom stranom? Treba ga se podučiti. Što kada shvatimo da ga se ne može podučiti? Treba ga se nekako prisiliti da prihvati svoju pogrješku. Što ako je to neki jaki duh kojega ne može slomiti ni sila? Onda ga jednostavno treba maknuti (u kojem god to smislu značilo).
Postoje ljudi koji trascendiraju te stvari.
Oni koji nisu dvolični i oni koji su iskreni nisu u borbi jer to nije zapravo njihova borba. Oni poznaju drugačiji svijet.
Kad vide jedan ovakav svijet, prvo se zgražaju, ne mogu shvatiti, a kasnije im postane već polako svejedno za tu svu silnu borbu i nadmetanja. Uvijek ista priča koja se ponavlja i nikad ništa novo.
Postoje ljudi koji trascendiraju te stvari.
Post je objavljen 04.02.2011. u 10:45 sati.