Čovik navikne na sve,
Živ se u grob ne more.
Digod život zavrti,
Pa si ka na samrti.
Ma kad teško postane,
Uvik mrva ostane,
Nika nada potira,
Pa ti novu snagu da.
Tuče vrime, kuca sat,
Ko će tvoje pisme znat,
Poslin tebe zapivat.
Nego drž se meni ti,
Nismo sve potrošili,
Nek se dišpet probudi.
Kada triba, stisneš se,
A kad moreš, nasmij se,
Jedan život nam je dat,
Nismo mogli odabrat.
Ma od svega čini ti,
Da se maknu oblaci,
Još je rosa, zore znak,
Još si čovik, još si jak!
Post je objavljen 04.02.2011. u 10:47 sati.