Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jazzzlo

Marketing

Koliko mjesta u sobi zauzima jedna žena?

Ovisi o tomu kolika je žena. Ja sam, recimo, poprilično otančala u posljednje vrijeme. Pa zauzimam relativno malo prostora. Ovisi i o tomu što ta žena u sobi radi. Recimo da nervozno korača. U tom slučaju može zauzeti poprilično mjesta. Skoro i čitavu sobu. Ili više njih. Nervozno koračanje ima strašne posljedice po osvajanje prostora, naprosto ga ždere. Ja sam, recimo, nervoznno požderala čitav jedna odvjetnički ured, nekoliko prijateljskih stanova, nekoliko liječničkih ordinacija, kilometre ulica, čak i čitav jedan autobus prostora. Ovisi i o tomu koliko ta žena govori. Ili kako šuti. Neke žene mogu svojom šutnjom zauzeti hangar u kakvomu spavaju veliki avioni. Faktor zauzimanja prostora može biti uvjetovan i srećom ili tugom te žene. Nekoliko sam puta u životu bila sretna toliko da su svi stanovi u mojoj zgradi odisali srećom koja je bila vidljiva s ulice. Znam to. Izlazila je kroz prozore i prelijevala se preko oronule fasade. Na trenutak je ta zgrada izgledala kao najsretnije mjesto na svijetu. Sad više ne. Zgrada je tužna i ružna. U toj tužnoj i ružnoj zgradi tuga izvire iz mene i rastače se na sve strane. Nije ni čudo da sam otančala. Sreća ljude zaokružuje. Tuga im oduzima dimenzije. Koliko će se tih dimenzija moći vratiti kad tuga jednom ode na privremeni rad u inozemstvo?
Jednom kad moj život ponovo bude moj, nedjeljiv i zaokružen.
Sutra ću poći do zgrade koju nikada nisam voljela. Predati papir koji nikad nisam mislila da ću predati. S rečenicom koju nikad nisam mislila da ću pomisliti, kamo li napisati i iza nje potpisati svoje ime. Moja će tuga zauzeti tu ružnu zgradu. Zauzet će cijelu aveniju. Sve će biti zagušeno. Tlo ispod mojih nogu će u tom trenutku nastaviti svoj smireni put. Ljudi na ulici će nastaviti hodati kao da se ništa nije dogodilo. Automobili i psi će nastaviti kašljati u prolazu. Sve će naigled biti isto kao i prije. Samo će se moja tuga nezaustavljivo razliti do rijeke. Onda ću čekati. Strpljivo. Dok se ne ulije u more. Dok moj život ne bude ponovo moj, nedjeljiv i zaokružen.

Post je objavljen 03.02.2011. u 19:42 sati.