Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/djinovski

Marketing

,, NE BOJ SE, NISI SAM!'' (TIN UJEVIĆ)

Usamljenost. Ja to definiram kao stanje svijesti pri kojemu se osjećamo odvojeno od svijeta, izbačeno i pomalo neprilagođeno ovoj bešćutnoj sredini u kojoj živimo. Ali zašto? Zašto su ljudi usamljeni, bez obzira na sve veći rast populacije?
Sjećam se dobro djetinjstva. Budila bih se kad bi mi se prohtjelo. Najveći bi mi bio problem kada bih propustila jednu epizodu ,,Pokemona'' ili pak kad ne bih znala kako odjenuti Barbie. Tijekom odrastanja, sve se promijenilo. Usamljenost je usporedno s pubertetom samo uskočila na moja vrata. Sasvim se nepozvano ušuljala u moje tada još dječje snove. Neki bi dani prolazili kroz zabavu s prijateljima, a neki kroz usamljene sate moga postojanja. Tako sam se često zapitkivala o smislu. Taj je problem dovukao i ostale. Mučila me ponajviše smrt kada će moja usamljenost doseći vrhunac. Počela sam razmišljati o Bogu i tako su se pitanja samo nizala i nizala. Vjeru su mi uzdrmala nova saznanja, a ja sam se gušila u moru novih, ali sasvim beznačajnih informacija. Odlučila sam tome stati na kraj, shvativši da nisam jedina koja se osjeća ,,malo'' na našoj velikoj planeti. Znala sam, duboko u sebi, da i druge muči isti problem. Razvojem medija i društvenih mreža, ljudi su postali sve zatupljeniji i zatvoreniji prema svijetu koji ih okružuje. Tada mi se učinilo da ništa nije kao nekad i na trenutak sam shvatila vječno žaljenje ,,babica'' za dobrim starim vremenima. Svijet je toliko povezan, ali zapravo, kad nam je najviše potrebna podrška i riječ utjehe, nema nikoga da nam kaže: ,,Ne boj se, nisi sam!''
Ušavši u pubertet, bezbroj sam neispavanih noći provela u razmišljanju. Do dana današnjeg to je ostala moja ,,tradicija''. (Neki rješavaju križaljke, a ja jednostavno mozgam o životnim pitanjima). Mislim da sam sad u jednu ruku prerasla taj dio mog samotnjačkog života. Atomi snage su se vratili u moj nezaintresirani duh. Naučila sam uživati u malim sitnicama. Život se pretvorio u bezgraničnu glazbu, čiji me tonovi ispunjuju i otkrivaju mi nove svijetove. Zašto ljudi uostalom i ograničavaju svoj horizont?


Post je objavljen 02.02.2011. u 14:57 sati.