Pregled posta

Posljednje novčanice SFR Jugoslavije

Hrvatski kolekcionari nacionalnog papirnog novca često raspravljaju o tome koja je emisija novčanica SFR Jugoslavije bila posljednja emisija pripadnosti hrvatskom nacionalnom izdanju. Je li to bila serija novčanica iz 1990. ili ona iz 1991. godine? Argumenti su različiti i cilj ovog rada jest razborito dati ispravan odgovor na to pitanje iz još uvijek bliske monetarne povijesti koje se manje-više svi dosta dobro sjećamo.


„Markovićev“ konvertibilni Dinar

Mnogi čitatelji ovih redaka još pamte osmijeh posljednjeg premijera SFRJ Ante Markovića kada je na kraju 1989. godine u Saveznoj Skupštini SFRJ s govornice zamahao dvjema novčanicama „novog“ konvertibilnog Dinara i najavio neočekivane monetarne promjene koje će se dogoditi 1.1.1990. godine. Te 1989. godine, inflacija je u prosincu grabila stopom od više od 100% na mjesečnoj razini, a tečaj Dinara do kraja prosinca dostigao je 69450 za jednu njemačku Marku. (1) Programom Ante Markovića, Dinar je denominiran: 10000 za 1 novi, konvertibilni Dinar, a tečaj je vezan za njemačku Marku u omjeru 7 Dinara za 1 Marku. Te, 1990. godine građani su mogli u bankama zamijeniti Dinare za devize (do tada nešto nezamislivo, a što će trajati nepunih 10 mjeseci). Smjesta je uslijedila i nova emisija novčanica, Dinari bez toliko zbunjujućih nula.



Narodna banka Jugoslavije emitirala je najprije dvije novčanice (slika 1) iz serije „za izvanredne potrebe“: 50 i 200 Dinara s datumom 1.1.1990. (poznatije kao „spomenici“), a koje su iz optjecaja povučene dosta brzo, između 3.1. i 31.3.1991., budući su bile izrađene u tehnici ravnog tiska podložnog krivotvorenju, a zbog hitnosti potreba optjecaja. Već 11.3.1990. pojavila se prva novčanica „za potrebe redovnog optjecaja“ (slika 2) od 100 Dinara datirana 1.3.1990. i izrađena u kvalitetnoj tehnici dubokog tiska, a uskoro su slijedile novčanice od 500 Dinara (datirana 1.3.1990., emitirana 27.4.1990.), 50 Dinara (datirana 1.6.1990., emitirana 10.6.1990.), 10 Dinara (datirana 1.9.1990., emitirana 26.11.1990.) te posljednja u nizu ona od 1000 Dinara (datirana 26.11.1990., emitirana 30.1.1991.). (2)




Monetarna situacija 1991.

Slijedom tragičnih povijesnih zbivanja u SFRJ u 1991. godini, uoči kojih su republike Hrvatska i Slovenija odlukom monetarnih vlasti u Beogradu izuzete iz primarne emisije Narodne banke Jugoslavije (3), hrvatske i slovenske monetarne vlasti pripremile su vlastitu emisiju kojom će u danom trenutku zamijeniti novčanice NB Jugoslavije u tekućem optjecaju. U isto vrijeme, pripremajući se za takav ishod događanja, i NB Jugoslavije je pripremila novu emisiju novčanica za slučaj da Hrvatska i Slovenija povuku iz optjecaja tekuće dinarske novčanice.
Kroz to vrijeme, tekuća emisija Dinara bivala je sve veća pa se u dnevnom tisku u Sloveniji u ljeto 1991. moglo pročitati kako helikopterima JNA iz Beograda stižu za isplate vojsci svježe otisnuti svežnjevi novčanica u apoenu od 1000 Dinara (4) što je razumije se značajno utjecalo na rast cijena i „crnog“ deviznog tečaja, pa je vrijednost njemačke Marke u mjenjačnicama, sa 16-17 Dinara u svibnju skočila na 20-22 u lipnju, 25-28 u rujnu, 33-36 u listopadu, 42-44 u studenome te 48-50 u prosincu te 1991. godine. (5)

Dakle, emisija „Markovićevog“ Dinara ostala je u optjecaju u Hrvatskoj do kraja 1991. godine, sve do definitivnog neopozivog monetarnog osamostaljenja Republike Hrvatske 23.12.1991. i uvođenja Hrvatskog Dinara kao zakonitog platežnog sredstva u našoj državi te su „Markovićeve“ novčanice prestale biti zakonito sredstvo plaćanja do 31.12.1991. godine. Slijedom odluke o prestanku svih državno-pravnih veza s dotadašnjom državom SFR Jugoslavijom, s danom 8.10.1991., Republika Hrvatska je do kraja te godine istodobno provela i monetarno osamostaljenje. Tako je na teritoriju države pod nadzorom vlasti u Zagrebu stavljen u optjecaj privremeni novac u izdanju Ministarstva financija – Hrvatski Dinar, a vrijednost mu je utvrđena na 55 za 1 njemačku Marku. (6)


Hrvatski i novi „jugoslavenski“ Dinar

Zamjena je obavljena u vremenu od 23.12.1991. do 31.12.1991., po omjeru 1 : 1. Od Nove Godine 1992. novi Hrvatski Dinar postao je jedino zakonito platežno sredstvo na području Republike Hrvatske.

Ipak, nije Hrvatski Dinar uveden na cijelom hrvatskom teritoriju. U to vrijeme, znatan dio države bio je pod činjeničnom vlašću pobunjenih Srba (tzv. Republika Srpska Krajina), a dubrovačko područje od granice s Crnom Gorom pa na zapadu sve do okolice Stona i gotovo do rijeke Neretve, osim najužeg područja Grada Dubrovnika, bilo je pod vojnom vlašću tzv. Jugoslavenske Narodne Armije u čijim su se postrojbama nalazili većinom vojnici iz Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine te Makedonije, također i različitih paravojnih skupina pretežito iz sjeverne Crne Gore i istočne (srpske) Hercegovine. Na tim područjima Hrvatski Dinar nije mogao biti uveden u optjecaj.

Međutim, kao što je ranije u tekstu rečeno, NB Jugoslavije je, u očekivanju neovisne hrvatske novčane emisije, pripremila novu seriju novčanica jugoslavenskog Dinara, kojima će kad Hrvatska uvede vlastitu valutu, povući „Markovićeve“ Dinare iz područja pod svojom monetarnom vlašću (Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Makedonija) i zamijeniti ih tom novom emisijom. I u ovom slučaju, omjer zamjene utvrđen je na 1 : 1, a zanimljivo da je tečaj novog „jugoslavenskog“ Dinara (slika 3) utvrđen na 65 za 1 njemačku Marku, dakle 10 novčanih jedinica više nego li je NB Hrvatske procijenila vrijednost Hrvatskog Dinara. (7) Sama fizička zamjena obavljena je u vremenu od 25.12.1991. do 3.1.1992. na svim teritorijima i dalje formalno postojeće SFR Jugoslavije koji su se nalazili pod civilnom ili vojnom, odnosno monetarnom vlašću Beograda. (8)




Novi „jugoslavenski“ Dinar emitiran je u novčanicama identičnima prethodnom „Markovićevom izdanju uz slijedeće izmjene:
1. temelje boje promijenjene
2. iz naziva države SFR Jugoslavija na aversu uklonjeno „SFR“
3. uklonjena imena republika koja su se u prethodnoj emisiji nalazila otisnuta u vertikali s lijeve i desne strane tiskanog okvira aversa
4. uveden apoen od 5000 Dinara s likom Iva Andrića
5. apoeni od 10 i 50 Dinara (slika 4) nisu emitirani



Za napomenuti je i da su se neizdane novčanice novog „jugoslavenskog“ Dinara u apoenima 10 i 50 dinara u vrlo ograničenim broju pojavile na kolekcionarskom tržištu. Apoen 10 Dinara pojavio se u tri varijante: bez numeracije, numeriran nultom serijom „AA 0000000“ te do sada jedan jedini viđeni primjerak redovne numeracije i to zamjenske „ZA“ serije. Apoen 50 Dinara također se pojavljuje bez numeracije, numeriran nultom serijom „AA 0000000“, a poznato je i desetak primjeraka redovne numeracije „AA“ i „AC“ serije.

Budući da je NB Jugoslavije emisiju 1991. klasificirala kao „emisiju za izvanredne potrebe“ (9) a ne kao novu redovnu emisiju, emisija novčanica Dinara s datumom 1991. predstavlja emisiju SFR Jugoslavije koja je izrađena u vrijeme dok je SFR Jugoslavija još uvijek i formalno i pravno postojala uključujući Hrvatsku i Sloveniju, a na dan emisije, s međunarodnopravnog stajališta, SFR Jugoslavija je bila i dalje priznata država u svojoj cjelovitosti. Stoga, unatoč činjenici da je Republika Hrvatska 8.10.1991. proglasila prekid svih državno-pravnih veza s dotadašnjom državom SFR Jugoslavijom, emisija 1991. ne može se smatrati nikako drukčije nego kao posljednja emisija i hrvatske nacionalne baštine iz razdoblja postojanja SFR Jugoslavije.

U stvarnosti, optjecaj Hrvatskog Dinara i novog „jugoslavenskog“ Dinara nije se na teritoriju Republike Hrvatske nigdje „preklapao“ osim na već spomenutom dubrovačkom području, od granice s Crnom Gorom pa na zapadu sve do okolice Stona, osim najužeg područja Grada Dubrovnika. Za razliku od samoproglašene „Republike Srpske Krajine“ gdje je novi „jugoslavenski“ Dinar uveden, i koja je sa slobodnim teritorijem Republike Hrvatske bila „razdijeljena“ crtom bojišta, bez komunikacije stanovništva, na dubrovačkom području postojala je specifična i jedinstvena situacija: okolica Dubrovnika nije „proglašena“ za kakvu srpsku paradržavu nego je to bilo jednostavno područje pod vojnom upravom Beograda. U dubrovačkim prigradskim naseljima Mokošica i Zatonu, stanovništvo je u značajnom broju ostalo u svojim domovima i nije izbjeglo. Samo u Mokošici ostalo je, procjene su, oko 1500 do 2000 stanovnika. (10) Komunikacija stanovništva između Dubrovnika i Mokošice je uspostavljena brodskom linijom (kojom je zaobiđena crta bojišta), čime je omogućena relativno uredna opskrba stanovništva koje je ostalo pod vojnom vlašću tzv. „Jugoslavenske Narodne Armije“. Jedinstvenost tog slučaja jest i da je u Mokošicu, iako nije bila pod hrvatskom državnom vlašću, kao sredstvo plaćanja uveden Hrvatski Dinar, ne službeno jer tamo hrvatske vlasti nije bilo, nego spontano, donošenjem hrvatskog novca brodskom komunikacijom iz slobodnog Dubrovnika. Istodobno dogodio se, činjenica je, paralelni „upliv“ novog „jugoslavenskog“ Dinara, iz dva razloga: prvi, jer su taj novac stavljali u optjecaj vojnici tzv. JNA, oni koji su odlučili robu iz trgovina platiti a ne jednostavno uzeti s police, drugim riječima - ukrasti. I drugi razlog, fluktuacija stanovništva, koje je iz praktičnih razloga života ili bolje reći preživljavanja došlo u posjed izvjesnih iznosa novog „jugoslavenskog“ Dinara, čije su se novčanice tim putem čak pojavile ograničeno i na području Dubrovnika ali nikada prihvaćene kao platežno sredstvo. Tako je zabilježena – jedina u Hrvatskoj – situacija da su Hrvatski Dinar i novi „jugoslavenski“ Dinar u tim ograničenim uvjetima optjecali istodobno, i to na početku „al pari“, što znači da je 1 novi „jugoslavenski“ Dinar (prisilno) priman za 1 Hrvatski Dinar.

Budući se monetarna politika Zagreba i Beograda značajno razlikovala, tj. emisija novog „jugoslavenskog“ Dinara rasla je brže nego Hrvatskog Dinara, „crno“ tržište ubrzo je uspostavilo novu ravnotežu dvaju valuta. Odnos 1 : 1 zadržao se vrlo kratko. Već sredinom siječnja 1992. 100 YUD računalo se 80 HRD, na što je utjecala činjenica da je 15.1.1992. Republika Hrvatska dobila međunarodno priznanje te je postalo i međunarodnopravno jasno da je tzv. JNA okupator hrvatskog teritorija i da će se kad-tad morati povući u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Crnu Goru i Makedoniju.

Veljača je obilježila početak značajnije promjene „snaga“ dviju valuta pa je sredinom toga mjeseca 100 YUD računano za 50 HRD. Novi „jugoslavenski“ Dinar u travnju 1992. doživio je novi udarac: 6. travnja nezavisnost su proglasile Bosna i Hercegovina te Makedonija, a već 26. travnja Makedonija je uvela vlastitu valutu, Denar i povukla iz optjecaja novčanice novog „jugoslavenskog“ Dinara. (12) U novonastalim okolnostima, vrijednost novog „jugoslavenskog“ Dinara naglo se urušila pa je na kraju travnja 100 YUD računato za 25 HRD. Početak svibnja donio je i nove geostrateške okolnosti: bojni pritisak „Hrvatske vojske“ na sada već ne više „Jugoslavensku Narodnu Armiju“ nego „Vojsku Jugoslavije“ postajao je sve jači i bližio se kraj okupacije. Mokošica je oslobođena 25. svibnja i taj dan označio je ujedno i kraj kratkotrajnog „suživota“ Hrvatskog i novog „jugoslavenskog“ Dinara na dubrovačkom području. (13)


5000 Dinara „Ivo Andrić“: izvorno novčanica „Markovićevog“ Dinara SFR Jugoslavije?

Kako je u prethodnom poglavlju rečeno, NB Jugoslavije je u emisiji novčanica Dinara s datumom 1991. uvela u optjecaj i do tada neizdani apoen od 5000 Dinara s likom hrvatskog nobelovca Iva Andrića. Autor ovog rada opravdano i ovdje argumentirano drži da je predmetna novčanica prethodno bila planirana u okviru emisije „Markovićevog“ Dinara, ali razvoj političkih događanja tijekom godine 1991. nije dopustio da taj apoen bude izdan u svojoj prvotno planiranoj verziji. Više elemenata na toj novčanici ukazuje da je ona pripremljena (a moguće čak i otisnuta u izvjesnom broju primjeraka) u izvornoj verziji „Markovićevog“ Dinara i to s datumom negdje krajem 1990. ili početkom 1991. godine. Ti elementi na apoenu 5000 Dinara 1991. jesu:

1. U naslovu države „JUGOSLAVIJA“ jasno je vidljivo (slika 5a) da ćirilićni i latinični naziv nije centriran jedan iznad drugog, nego je latinični naziv „pomaknut“ udesno, što je posljedica naknadnog uklanjanja s tiskarske matrice onog „SFR“ iz naslova „SFR JUGOSLAVIJA“ koji je bio na izvornoj, prvoj neemitiranoj novčanici.

Tako pozicionirana slova nalaze se na svim novčanicama „Markovićevog“ Dinara. Inače, NB Jugoslavije je taj „nedostatak“ korigirala na izdanju iduće emisije, one Dinara SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) 1992., koji su zapravo bili modificirani apoeni prethodne emisije. U toj emisiji je ćirilićni i latinični naziv „JUGOSLAVIJA“ „ispravljen“ tj. centriran (slika 5b).






2. Na aversu u vertikali lijevo i desno (slika 6) ostavljen je prostor za otisnuta imena republika kao na svim novčanicama „Markovićevog“ Dinara. Taj ostavljeni prostorj jasno je vidljiv posebno na lijevoj strani gdje crtež Višegrada nije otisnut u širini 3 do 4 mm uz rubnik, tj. ne dodiruje rubnik, jer su na tome mjestu na izvornoj, prvoj neemitiranoj novčanici.stajala imena republika, pa je potpuno sigurno je taj „prazan“ prostor lijevo u vertikali na aversu apoena izdanja 1991. posljedica naknadnog uklanjanja imena republika s tiskarske matrice. I u ovom slučaju Inače, NB Jugoslavije je taj „nedostatak“ korigirala na izdanju iduće emisije Dinara SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) 1992., pa je crtež Višegrada „produljen“ sve do ruba otisnutog cijela aversa.



3. Nominalna vrijednost (slika 7) otisnuta je na svim jezicima SFR Jugoslavije kao i na dotadašnjim apoenima „Markovićevog“ Dinara: Srpskom, Hrvatskom, Slovenskom i Makedonskom jeziku. To govori da je apoen nedvojbeno imao za cilj optjecati u cjelovitoj SFR Jugoslaviji, uključujući i Sloveniju i Hrvatsku. Također, to što Slovenski i Hrvatski nisu uklonjeni s apoena emisije 1991. govori da je emisija 1991. zapravo nastala u „posljednji“ trenutak (zbog očekivanog monetarnog osamostaljenja Slovenije i Hrvatske) modificiranjem tekuće emisije „Markovićevog“ Dinara u još neizvjesnom ishodu političke krize u SFR Jugoslaviji, te da je početak tiskanja te emisije bio prije izbijanja rata u Sloveniji krajem lipnja 1991.



4. Lik Iva Andrića kao nobelovca logički je slijed na novčanicu s likom Nikole Tesle, također nobelovca koji je na „Markovićevom“ Dinaru otisnut na apoenu od 1000 Dinara 26.11.1990., pa je izgledno da je tendencija bila predstaviti likove naših nobelovaca (slika 8) u slijedu.



5. U literaturi NB Jugoslavije (Srbije) stoji da nomenklaturni broj izdanja za apoen 5000 Dinara 1991. jest I-3, a za apoen 5000 Dinara 1.5.1985. (s likom J. B. Tita) iste serije (tipa) jest I-1. (14) Istodobno, nomenklaturni broj I-2 je „preskočen“ u pregledu izdanih novčanica u kojem između tih dvaju izdanja iz 1985. i 1991. nije bilo drugih vrsti apoena 5000 Dinara, pa je posve jasno da nomenklaturni broj I-2 pripada (neizdanom) apoenu 5000 Dinara (za sada nepoznatog datuma s kraja 1990. ili početka 1991.) s likom Iva Andrića kao posljednjem apoenu niza emisije „Markovićevog“ Dinara. (15)

Dvije neizdane novčanice NBJ emisije 1990.

Na kolekcionarskom tržištu pojavljuju se i dvije novčanice za koje se ne može reći da pripadaju „Markovićevom“ Dinaru a niti novom „jugoslavenskom“ Dinaru. Riječ je o novčanicama u apoenu od 100 Dinara 1.3.1990. u maslinastoj boji tiska, jednakoj boji kasnije emitiranog apoena novog „jugoslavenskog“ Dinara od 100 Dinara 1991., a po svim ostalim elementima identičnom apoenu od „Markovićevih“ 100 Dinara 1.3.1990. emitiranih u zlatno-žutoj boji. Druga novčanica jest apoen od 500 Dinara 1.3.1990. u narančastoj boji tiska, jednakoj boji kasnije emitiranog apoena novog „jugoslavenskog“ Dinara od 500 Dinara 1991., ali za razliku od 100 Dinara, elementi novčanice odgovaraju onoj emitiranoj 1991.: iz imena države izbačeno je „SFR“ a nema ni imena republika u vertikali aversa lijevo i desno. Te dvije novčanice ne spominju se u službenoj literaturi NB Jugoslavije. Za pretpostaviti je da je u oba slučaja riječ o prijedlozima za emisiju novog „jugoslavenskog“ Dinara koji su odbačeni u takvom obliku tj. s takvim elementima, te su dodatno „politički“ modificirani (uz prihvaćene jedino boje tiska) i izrađeni u konačnoj verziji koju poznajemo kao emisiju 1991.

Svakako riječ je o kolekcionarskim specijalitetima, trenutno dosta rijetkima na tržištu i koji su se do sada pojavili isključivo numerirani nultom serijom „AA 0000000“ ili bez ikakve numeracije, što također potvrđuje kako je riječ o predlošcima. Nije međutim isključeno da postoji i primjerak redovne numeracije, ali do trenutka pisanja ovog rada, takav primjerak nije otkriven.

Cilj ovog rada bio je pomoći kolekcionarima u dvojbi „gdje“ povući crtu u emisiji novčanica Dinara bivše Jugoslavije koji pripada i hrvatskom nacionalnom izdanju. Stav autora jest da hrvatska nacionalna izdanja unutar jugoslavenske zajednice moraju obuhvatiti i emisiju Dinara 1991. i svi dostupni argumenti tome u prilog ovdje su izneseni. Konačna odluka svakako je na svakome kolekcionaru ponaosob, a u svakom slučaju kakva god ta odluka bila, osnovni cilj je ispunjen – a to je promicanje notafilije kao lijepog, zanimljivog i vrijednost hobija kao svjedoka vremena, povijesti, politike, ekonomije i kulture jednog povijesnog razdoblja.


Dokumentacija i izvori podataka:

(1) www.nbs.rs, Narodna banka Srbije, arhiva

(2) „Novac u Jugoslaviji 1944/92.“, autor J. Hadži-Pešić, NBJ, Beograd 1996.

(3) www.nbs.rs, Narodna banka Srbije, arhiva

(4) „Slobodna Dalmacija“, dnevna izdanja za lipanj 1991.

(5) „Dubrovačka banka“ d.d. Dubrovnik, tečajne kotacije na početku mjeseca

(6) www.hnb.hr, Hrvatska narodna banka, arhiva

(7) NB Jugoslavije, „Kursna lista“ na dan 25.12.1991.

(8) „Novac u Jugoslaviji 1944/92.“, autor J. Hadži-Pešić, NBJ, Beograd 1996.

(9) „Službeni list SFRJ“ br. 93/91

(10) „Dubrovački vjesnik“, ratna izdanja za prosinac 1991.

(11) „Dubrovački vjesnik“, ratna izdanja za siječanj – svibanj 1992.

(12) www.nbrm.gov.mk, Narodna banka Makedonije, arhiva

(13) Istine radi, VJ se od 26.5. do 18.10.1992. zadržala i dalje na dubrovačkom području i to od Plata i Cavtata pa do granice s Crnom Gorom, ali u uvjetima za koje se više ne može smatrati da je „jugoslavenski“ Dinar uopće optjecao budući da je preostalo stanovništvo opskrbljivano isključivo humanitarnim putem.

(14) Nova modernija serija novčanica SFRJ (nakon serije 1965/74..) započela je potpuno novim tipom dizajna, prvi put na novčanici 5000 Dinara 1.5.1985. koju je kreirao talijanski dizajner T. Cionini, a nastavljena je izradom novčanica tog tipa u nizu apoena sve do 2000. godine kada NB Srbije kreće s emisijom novodizajnirane serije. www.nbs.rs, Narodna banka Srbije, arhiva

(15) „Novac u Jugoslaviji 1944/92.“, autor J. Hadži-Pešić, NBJ, Beograd 1996.


Sažetak

Mnogi kolekcionari hrvatskog nacionalnog papirnog novca često raspravljaju o tome koja je emisija novčanica SFR Jugoslavije bila posljednja emisija pripadnosti hrvatskom nacionalnom izdanju, ona serija novčanica iz 1990. ili ona iz 1991. godine?

Cjelovit odgovor pokušava dati ovaj rad, sagledavajući i uvažavajući na jednom mjestu sve praktične i činjenične elemente burne političke situacije „na terenu“ koja se u novijoj hrvatskoj državi dogodila tijekom agonije i sloma Jugoslavije do konačno izborene i međunarodno priznate državne neovisnosti.

S monetarnog aspekta promatrano je razdoblje u kojemu je činjenično na teritoriju Republike Hrvatske u isto vrijeme optjecalo, ovako ili onako, dvije vrste novca, Hrvatski Dinar emitiran iz Zagreba, te novi „jugoslavenski“ Dinar emitiran iz Beograda, te njihova međusobna relacija i teritorijalna rasprostranjenost. Stav autora jest da hrvatska nacionalna izdanja unutar jugoslavenske zajednice moraju obuhvatiti i emisiju Dinara 1991. i svi dostupni argumenti tome u prilog izneseni su u ovom radu, a konačna ocjena svakako je na svakome kolekcionaru ponaosob.

Autor: Ivan Škrabo

Ključne riječi: papirni novac, SFR Jugoslavija, 1991
Keywords: banknotes, SFR Yugoslavia, 1991
English title: Last Banknotes of SFR Yugoslavia



Post je objavljen 24.01.2011. u 00:46 sati.