Pregled posta

Novije spoznaje o pojavnosti neizdanih papirnih novčanica FNR Jugoslavije

Neizdane novčanice FNR (Federativne narodne Republike) Jugoslavije, posebno se to odnosi na one tiskane poslije 1945., redovito je do sada pratio niz polu informacija pa i do potpunih dezinformacija ili nagađanja o njihovoj nakladi, tehnologiji i vremenu izrade te prije svega svrsi izrade uopće. Razlog tome jest svakako tajnovitost takvih primjeraka u samoj matičnoj kući izrade, Narodnoj Banci Jugoslavije (danas Srbije) u Beogradu, odakle nije bilo moguće, a niti je sada, dobiti ikakvu pa i najmanju informaciju. Takva praksa bila je očekivana za vrijeme socijalizma kada je gotovo sve bilo tajna, ali danas osobito nakon raspada države, nema nikakvih prepreka da se o tim „tajnovitim“ novčanicama objave barem nekakvi službeni podaci.

U međuvremenu dok se to ne dogodi, ako se ikada dogodi, budući je riječ o kolekcionarskim „poslasticama“, valja se osloniti na postojeću vrlo oskudnu literaturu i vrlo rijetke nalaze kao najbolje svjedoke toga vremena, u ekonomskom, političko ideološkom te naposljetku povijesnom smislu.

Autor ovih redaka uspio je prikupiti sve dostupne podatke i zabilježiti pojavnost svih tipova spomenutih novčanica u posljednjih 15 godina na svim aukcijama u državama nekadašnje Jugoslavije, Europe i Sjedinjenih Država te evidentirati mnoge primjerke koji se nalaze u privatnim kolekcijama poznatih osoba iz regije, a osobito u posljednjih 4 godine od kada su se, po svemu sudeći, na kolekcionarskom tržištu pojavili posljednji preživjeli primjerci. Na taj način, stvorena je prva konkretnija slika o tom poglavlju, te se podaci u ovom časopisu sada objavljeni, objavljuju po prvi put.

U numizmatičkoj literaturi Srbije prije četiri godine (1) tematika neizdanih novčanica Jugoslavije obrađena je sa stajališta podjele na dvije emisije, redovnu i izvanrednu. Danas, sa značajno većom i bogatijom spoznajom i nakon prikupljenih dodatnih podataka, može se ustvrditi kako je u vremenu između 1949. i 1951. nastalo je četiri odvojena projekta novih papirnih novčanica koje nikada nisu stavljene u optjecaj. Ukupno je riječ o čak 16 različitih novčanica.


Projekt 1

U prvu skupinu neizdanih novčanica spada samo jedan primjerak. Riječ je o novčanici redovne emisije ili emisije za potrebe redovnog optjecaja, s datumom 5000 dinara 1.11.1950. godine. (2) Ova novčanica pripada nastavku redovne emisije novčanica s datumom 1.5.1946. (od 50, 100, 500 i 1000 dinara), izrađena je na istovrsnom žućkastom papiru, bez sigurnosne niti, u potpunosti prožetom vodenim znakom. Potpisao ju je guverner NB FNRJ Marijan Dermastija. Novčanica je autorski rad već ranije poznatih stručnjaka Zavoda za izradu novčanica u Beogradu, a na novčanici su otisnuta samo njihova prezimena: Zlamalik i Krnjajić kao autori aversa, te Kosmut kao autor reversa. (3)

U vrijeme izrade ove novčanice, a riječ je o 1951. godini, dogodila se u Jugoslaviji ekonomska reforma s doziranom tržišnom komponentom (kako bi se stalo na kraj velikim nestašicama robe na tržištu strogo reguliranih cijena i nerealnog tečaja), drastična devalvacija tečaja dinara s 50,00 na 300,00 dinara za 1 američki dolar (4) uz uvedeni sustav i „stimulativnog“ ili „turističkog“ tečaja koji je utvrđivan na višoj razini od službene. Ujedno je došlo je do općeg porasta („izravnanja“) cijena prema doziranim tržišnim smjernicama, tako da je u praksi vrijednost dinara opala za 5 do 6 puta u odnosu na godinu prije. Slijedom toga, postojeća najkrupnija optjecajna novčanica, ona od 1000 dinara s datumom 1.5.1946., svakako više nije zadovoljavala potrebe optjecaja i apoen od 5000 dinara bio je nužan.



Na kolekcionarskom tržištu ova novčanica pojavljuje se vrlo rijetko, i to većinom bez regularnog serijskog broja (viđen je također jedan jedini primjerak serije BG 092607 što govori da većina sačuvanih primjeraka pripada otisnutoj plahti koja je ostala nedovršena, tj. nenumerirana, te je takva sačuvana i naknadno izrezana. O nakladi novčanice nije moguće precizno govoriti, ali prema jedinom viđenom serijskom broju proizlazi da je izrađeno najmanje 23,092.607 primjeraka. (5)

Važno je napomenuti da se ova novčanica (većinom presavijena) pojavljuje i sa lažnim serijskim brojem, a sve u očitom cilju prevare naivnih i neupućenih kolekcionara (budući da numerirani primjerak zbog veće rijetkosti može postići i dvostruko veću cijenu od nenumeriranog). Međutim riječ je o naknadno nadodanoj numeraciji, nepravilnih znamenki različitih visina koje od linije odstupaju i po 2 mm te visokih serijskih prefiksa koji logikom realno potrebne naklade nisu mogli postojati. (6)

Zbog čega ova novčanica nije izdana nema službenih podataka. Međutim, najizglednije jest da tehnologija izrade nije nudila zadovoljavajuću razinu zaštite od krivotvorenja. Već početkom 1952. je započelo tiskanje novčanica na nešto boljem papiru s ugrađenom zaštitnom niti (7), a krajem 1953. je Zavod za izradu novčanica u Beogradu nabavio strojeve za duboki tisak (8) u kojemu je ubrzo nakon izrađena nova novčanica od 5000 dinara, u najsuvremenijoj tehnici tog vremena i značajno modernijeg dizajna.


Projekt 2

Po svim elementima sudeći, istodobno s novčanicom 5000 dinara 1.11.1950. redovne emisije, Narodna banka izradila je i serija od 10 novčanica u apoenima od 1, 2, 5, 10, 20, 50, 100, 500, 1000 i 5000 dinara, sve s 1950. godinom. Na žalost, o ovoj seriji ne postoji nigdje u literaturi niti jedan službeni podatak niti se o njima može dobiti ikakva informacija iz tiskare ili Narodne banke. Međutim izvjesno je da je riječ o rezervnoj emisiji novčanica, ili emisiji za izvanredne potrebe, obično ratne. Novčanice za izvanredne potrebe zamisao su Švicarske narodne banke koja je tijekom Drugog svjetskog rata tiskala jednu usporednu seriju novčanica kojima bi se trenutno zamijenile optjecajne novčanice redovne emisije u slučaj monetarnog upada neke strane sile u tamošnji monetarni sustav. (9)

Sve novčanice serije 1950. imaju elemente izrade identične kao i prethodno opisana novčanica redovne emisije 5000 dinara 1.11.1950., dakle izrađene su bez sigurnosne niti i na istovrsnom žućkastom papiru u potpunosti prožetom vodenim znakom. Potpisao ih je guverner NB FNRJ Marijan Dermastija ali niti jedna nema otisnuta imena autora. Razlog tome jest vjerojatno „državna tajna“.



Ova serija nastala je prije svega iz političkih razloga. Naime, 1951. godine, povijest Jugoslavije bilježila je dvije vrlo opasne krize. Prva, tzv. „Rezolucija Informbiroa“, začeta još 1948. godine razlazom Tita i Staljina, bila je stalna prijetnja otvorene vojne intervencije država Varšavskog pakta protiv Jugoslavije. Druga, tzv. „Tršćanska kriza“ kulminirala je 1952. i do 1954. je jednako kao i prva prijetila izbijanjem rata oko Trsta i Istre, ovaj put s Italijom i silama zapadnog političko-vojnog bloka. U takvim okolnostima vlasti u Jugoslaviji su možda i opravdano očekivale mogući monetarni udar pa je nastanak rezervne emisije novčanica kojima bi se trenutno interveniralo i zamijenilo postojeći optjecajni papirni novac bio posve razumljiv.





Apoeni od 1 do 50 dinara tiskani su bez predviđene numeracije, budući je riječ o u to vrijeme maloj nominalnoj vrijednosti. Slijedom toga nije moguće niti procijeniti o kolikim bi se nakladama moglo govoriti. Apoeni od 100 do 5000 dinara numerirani su. Međutim, većina primjeraka pojavljuje se uglavnom bez numeracije, što opet govori kako je većina otisnute i numerirane naklade uništena a primjerci koji su sačuvani jesu oni koji su zaostali u tiskari i još nisu bili numerirani, a prema greškama i nepravilnostima u rezanju, najvjerojatnije u plahtama. Na novčanici od 100 dinara najveća do sada zabilježena numeracija jest VO 917334 što odgovara nakladi od 54,917.334 tiskana primjerka. Najveća zapažena numeracija novčanice od 500 dinara jest AT 804227 što odgovara nakladi od 18,804.227 primjeraka. Novčanica od 1000 dinara nije se pojavila s numeracijom većom od AA 000712, što znači samo 712 primjeraka, dok je novčanica od 5000 dinara zabilježena s najvećom numeracijom AK 002982 što odgovara nakladi od 10,002.982 primjerka.

Svakako, zabilježene numeracije nisu i konačne, te zapravo stvarnu nakladu primjeraka nije moguće utvrditi dok Narodna banka u Beogradu ne odluči taj podatak učiniti dostupnim.


Projekt 3

Treća skupina novčanica zapravo je tehnički naprednija redovna emisija novčanica kojom su novčanice emisije s datumom 1.5.1946. trebale biti povučene iz optjecaja. U tu skupinu spadaju slijedeće novčanice: 50 dinara 1.5.1950., 100 dinara 1.5.1949. i 1000 dinara 1.5.1949., a kao vrijeme njihovog nastanka trebalo bi uzeti 1953. godinu za novčanice 50 i 100 dinara, te najranije 1954. godinu za novčanicu 1000 dinara, budući da su tih godina u Zavod za izradu novčanica u Beogradu usvojena već pri opisu novčanice 5000 dinara 1.11.1950. spomenuta dva bitna elementa u izradi novčanica: izrada domaćeg papira za novčanice i usvajanje tehnologije dubokog tiska.



Izvjesno je da je odluka (dekret) o izradi potpuno nove emisije za potrebe redovnog optjecaja donesena mnogo ranije (datumi iz 1949. i 1950. godine) nego li su novčanice izrađene, a za pretpostaviti da je prioritet umjesto toj, dan izradi 10 novčanica rezervne emisije1950. koja se, obzirom na tehnologiju i kapacitete tog vremena izrađivala zasigurno i tijekom cijele 1952. godine.

Svakako novčanice 50 i 100 dinara, iznimno lijepe grafike, tiskane su na visoko kvalitetnom papiru, a apoen od 100 dinara ima ugrađenu i sigurnosnu nit. Potpisao ih je guverner Marijan Dermastija, te autori Kosmut, Mujadžić i Krnjajić. (10) Prema raspoloživim podacima temeljenim na evidentiranju svih dostupnih sačuvanih primjeraka, kojih je inače iznimno malo, na novčanici 50 dinara najveći opažena numeracija nosi seriju 0182 (11) što odgovara nakladi od 4,550.000 izrađenih primjeraka, a što svakako nije konačan podatak. Međutim novčanica 100 dinara numerirana je klasičnim numeratorom, a najveći zapažen jest VS 447187 što odgovara nakladi od 57,448.187 primjerka, opet, ne konačno.



Najzanimljivija, bolje reći, najkontroverznija jest novčanica 1000 dinara 1.5.1949., iz razloga što je izrađena na vrhunskom papiru kojim Zavod za izradu novčanica Beograd jednostavno u to vrijeme nije raspolagao. Takav papir najbliži je izgledom papiru njemačke marke serije 1960. (12) a identičan je papiru dinarskih novčanica koji je prvi put upotrebljen pri izradi novčanice 1000 dinara 19.12.1974., tako da je iznimno teško reći gdje je i kada ova novčanica uopće izrađena. Svakako, i nju je potpisao guverner Marijan Dermastija, te autori Kosmut, Mujadžić i Krnjajić. (13) Već pet godina na kolekcionarskom tržištu se ne pojavljuje i najveći zabilježeni numerator jest serija 0153 (također francuskog tipa, kao i na novčanici 50 dinara 1.5.1950.) što odgovara nakladi od 3,825.000 izrađenih primjeraka, izvjesno i u ovom slučaju s otvorenim upitnikom o cijeloj nakladi.


Projekt 4

Četvrtom projektu pripadaju dvije novčanice, 10 i 20 dinara s otisnutom 1951. godinom. Riječ je o redovnoj emisiji novčanica koje su izrađene na identičnom papiru i u identičnoj tehnologiji kao novčanica od 100 do 5000 dinara 1.5.1955. stavljene u optjecaj 25.4.1957. godine (14), a kao vrijeme njihovog nastanka sukladno tome može se odrediti kao najranije kraj 1954. godine, dakle kada su novi tiskarski strojevi u Zavodu za izradu novčanica stavljeni u funkciju. I ove dvije novčanice, kao i prethodne neizdane, nose potpis guvernera Marijana Dermastije, a grafičko rješenje potpisjuje Miodrag Petrović. (15)



Ove novčanice nisu dio redovne emisije kojoj pripadaju prethodno spomenute novčanice projekta 1 i 3. Naime, izvjesno je kako ovim novčanicama kanilo povući iz optjecaja tada još aktualne novčanica izdanja DF Jugoslavije od 10 i 20 dinara 1944. koje su u nekoliko varijacija stavljane u optjecaj počevši još od 20.4.1945., dizajnom ali i politički anakrone. Međutim, te su nominalne vrijednosti 1955. godine bile su gotovo obezvrijeđene inflacijom (16) pa je za pretpostaviti da se iz toga razloga ipak odustalo od njihovog stavljanja u optjecaj, te se pristupilo izradi i izdavanju tih apoena u kovanom novcu. (17)

U prilog tvrdnji kako je tada bilo riječ o gotovo marginalnim nominalnim vrijednostima, govori i činjenica kako na novčanici 10 dinara nije bila predviđena niti numeracija, a na 20 dinara jest. Najveća do sada zabilježena numeracija među primjercima koji su se pojavljivali zadnjih desetljeća jest GA 082663 što odgovara nakladi od 60,082.663 izrađena primjerka. Zanimljivo kako se ovaj primjerak pojavio, jedini među neizdanim novčanicama, i s „prvim“ numeratorom i to AB 000001, AG 000001, AD 000001, BA 000001, BB 00000, BG 000001 i BD 000001. Nije isključeno kako će se pojaviti i novi serijski prefiksi „prvog“ numeratora. Novčanice s redovnim serijskim brojem rijetko se ili nikako ne pojavljuju, tek pokoji primjerak bez numeracije s vremena na vrijeme se pojavi na aukcijama u državama slijednicama bivše SFRJ.

Na kraju nužno je pripomenuti kako je jedino novčanica 100 dinara 1.5.1949. uvjetno rečeno emitirana preinačena, naknadno, tiskana u modernijoj tehnici dubokog tiska i to s datumom 1.5.1953., a guverner koju ju je potpisao bio je Vojin Guzina. (18) Također, okvirni dizajn neizdanih novčanica 10 i 20 dinara 1951. modificiran je i u osnovi upotrijebljen za tiskanje redovne emisije 100, 500, 1000 i 5000 dinara 1.5.1955. (19)

Što se kolekcionarskog aspekta hrvatske numizmatike odnosno notafilije tiče, nužno je otkloniti sve anakrone predrasude koje su se u bliskoj, tragičnoj prošlosti ranih 90-ih opravdano pojavile u našem narodu prema svemu što nosi ime i predznak Beograda, te prihvatiti i novčanice Jugoslavije kao sastavni dio hrvatske monetarne povijesti i povijesti Hrvatske uopće. Ne postoji niti jedan razlog zašto hrvatski kolekcionar ne bi skupljao i novčanice Jugoslavije tj. zašto novčanice Jugoslavije ne bi bile obuhvaćene u budućoj numizmatičkoj literaturi koja govori o hrvatskoj numizmatici.


Bilješke:

(1) „Dinar“, br. 24, izdavač Srpsko numizmatičko društvo, Beograd 2005.

(2) „World paper money“ standard catalog, general issues, 11th edition, izdavač Krause publications, Iola 2005.

(3) Podatak temeljem osobnog uvida u originalni primjerak.

(4) „Godišnji izvještaj Narodne banke FNRJ 1951.“, izdavač Narodna banka FNRJ, Beograd 1952.

(5) Serijski prefiksi od AA do AH daju 20,000.000 primjeraka, te od BA do BG još 3,092.607 primjeraka. Slovne oznake serije su prema azbuci budući su novčanice Jugoslavije sve do 1953. numerirane isključivo ćirilicom.

(6) Jedna takva lažno numerirana novčanica serije SA čak je publicirana u Krause katalogu (10. izdanje), ali je slika u 11. izdanju uklonjena i zamijenjena novčanicom bez numeracije. Da je serija SA izrađena, to bi odgovaralo broju od 380,000.000 do tada izrađenih primjeraka, što je potpuno neracionalno. Za ilustraciju, prva izrađena i emitirana novčanica FNRJ 5000 dinara 1.5.1955. tiskana je u 64,585.000 primjeraka.

(7) Tako su od godine 1952. optjecajne novčanice od 50, 100, 500 i 1000 dinara s datumom 1.5.1946. izrađivane na novom, kvalitetnijem papiru s ugrađenom sigurnosnom niti što možemo smatrati drugom varijantom predmetnog izdanja.

(8) „Novčani sistem Jugoslavije“, izdanje NB Jugoslavije, autor M. Ugričić, Beograd 1967.

(9) Swiss national bank, www.snb.ch 4. serija novčanica CHF

(10) Podatak temeljem osobnog uvida u originalni primjerak.

(11) Riječ je o francuskom tipu numeratora korištenog u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, pri čemu jedna serija novčanica ima 25000 primjeraka, od kojih svakih tisuću primjeraka nosi jedno od 25 slova azbuke (u to vrijeme isključivo je azbuka a ne abeceda korištena u numeriranju emisija).

(12) Emisija 2.1.1960. u apoenima od 5 do 1000 DM izrađivana je bez modifikacija zaključno s emisijom datiranom 2.1.1980. ali u stvarnosti tiskanom do početka 90-ih godina 20. stoljeća. Izvor: Deutsche Bundesbank, www.bundesbank.de

(13) Podatak temeljem osobnog uvida u originalni primjerak.

(14) „Novac Jugoslavije 1944-1992.“, izdanje NB Jugoslavije, autor J. H. Pešić, Beograd 1996.

(15) Podatak temeljem osobnog uvida u originalni primjerak.

(16) Primjerice, službeni „turistički“ tj. stimulativni tečaj američkog dolara na tečajnici NB Jugoslavije dostizao je 1955. godine 400 dinara (u isto vrijeme službeni redovni tečaj bio je 300 dinara), a cijena dnevnih listova, primjerice „Vjesnika“, bila je već 30 dinara.

(17) Emisija kovanog novca FNRJ 10, 20 i 50 dinara 1955., u optjecaju od 25.4.1957. Odlukom NB FNRJ br. 33/55

(18) „Službeni list SFRJ“ br. 17/54. od 26.4.1954.

(19) „Službeni list SFRJ“ br. 17/57. od 25.4.1957.


Sažetak

Narodna banka Federativne Narodne Republike Jugoslavije dala je izraditi ali nije stavila u optjecaj čak 16 vrsta papirnih novčanica koje danas predstavljaju veliku rijetkost i pravu poslasticu u kolekcionarskom svijetu. Novčanice, o kojima u službenoj literaturi ne postoji niti jedan jedini podatak osim slika, mogu se promatrati kroz četiri posebne cjeline, od čega se tri cjeline odnose na primjerke redovne emisije, a jedna cjelina na primjerke izvanredne emisije odnosno emisije za izvanredne potrebe (kako se ta vrsta novca naziva u publikacijama bivše Narodne banke Jugoslavije).

Novčanice se, ovisno od primjerka do primjerka, povremeno pojavljuju na kolekcionarskom tržištu u vrlo malom broju, neke i nikako, a ovaj rad analizira zabilježene primjerke koji su se pojavljivali na aukcijama u posljednjih petnaestak godina te primjerke iz privatnih kolekcija koje je autor osobno proučio, kako bi se, zbog nepristupačnosti i izvjesnog embarga na informacije od strane emisijske ustanove, koliko toliko pokušali na jednome mjestu objediniti svi mogući podaci. To i stoga što su spomenute neizdane novčanice pripadaju svakako hrvatskoj numizmatičkoj povijesti jednog ne tako davnog a vrlo zanimljivog i pomalo zapostavljenog razdoblja.

Autor: Ivan Škrabo
Izvor: Numizmatičke vijesti br. 62, 2009.

Ključne riječi: papirni novac, FNR Jugoslavija, Informbiro, neizdane
Keywords: banknotes, FPR Yugoslavia, Informbiro, not-issued
English title: New Information about Appearance of Not-issued Banknotes of FPR Yugoslavia



Post je objavljen 20.01.2011. u 23:04 sati.