Prijatelji bi trebali biti vjecni...
I nikad ne bismo smjeli pomisliti da ce nas oni najbolji...
Najvjerniji...
Najiskreniji...
Najdrazi iznevjeriti...
Ali bude tako...
Ulazes u prijateljstvo, trudis se...
A onda jednom otvoris albume na fejsu i shvatis;
u svakom tvoj milijun njihovih...
u milijun njihovih nijedna tvoja...
ili tek tu i tamo poneka...
I onda zastanes...
Zapitas se kako? cemu? zasto?
Zapitas se... je li Velegrad kriv?
To sto te nema u Gradu vise?
Ne!
Jer obecale ste...
Ja cu doci nazad, hocu... i dolazim cim uzmognem...
I one ce doci... ali u dvije godine nisu nikad...
Cut cete se... a od tri obecanja dobila sam odgovor samo od jedne...
Mozda sam ja kriva...
Mozda ja nisam dovoljno zvala, bila dosadna...
A s druge strane shvacam...
Bezbroj postova i lajkova na fejsu,
milijun poruka na mob...
poziva za kave kad se vratim kuci...
I shvatim da nisam dobila ni pozivnicu za rodendan...
uz izliku: mislila sam da ces biti u Velegradu...!
Khm... prijateljstvo ne pise izlike...
prijateljstvo pita...
Pa otvorim slike s tog rodendana...
I shvatim: hej, pa tamo su TI ljudi...
TI isti ljudi koji su prije par godina izdali tvoju besticu...
koje si ti bezbroj puta poslala u p.m. jer ti je ona bitnija od njih...
TI isti ljudi koji su ti govorili: kad te vise ne bude trebala, odjebat ce te...
da... TI isti ljudi imali su pravo...
a ja sam slijepo vjerovala da me nece opet izdati...
da joj mogu vjerovati kada je u 10. mjesecu rekla: ja i ti smo jace od svega... mi smo najbolje...
Da... vjerovala sam po stoti put... i opet ostala izdata...
4ever together ipak nije upalilo...!
I onda vidim da nisam dobila ni jedan poziv na kavu...
uz izliku: radim... nemam vremena... starci mi ne daju...
Khm... prijateljstvo ne shvaca vrijeme...
prijateljstvo se bori za njega...
Pa pogledam u sjecanja...
i shvatim da su nevazne osobe, osobe koje smo skupa ogovarale i smijale im se...
dobile moje vrijeme...
te osobe odabrala si za shopping obecan meni...
te osobe docekale su s tobom Novu 2011.
A ja sam vjerovala kada si rekla da smo kao sestre,
vjerovala u stara sjecanja kada smo skupa obilazile krov plodina
i kada si bjezala kod prozor,
kada si prespala kod mene u suzama onu noc...
Ja sam vjerovala da me ti nikad neces izdati,
a onda shvatila da nije prvi put - svi pozivi su cekali, sva obecanja prekrsena, a svi izlasci neodradeni...
Bitches ipak nije upalilo...!
I onda sam se okrenula...
Jedinoj koja je preostala da shvatim...
I nema izlike...
Jer ta je djevojcica sjedila pored druge djevojcice u prvom srednje i govorila joj da ne place...
Gledala je kako ta djevojcica odrasta uz plac prema nevaznim pricama...
Odrastala i drzala za ruku djevojku koja je plakala jer je opet izdana...
Ona me pitala kako sam, gdje sam, kako smo Tecktonik i ja...
I shvatila sam... ja sam pogrijesila...
Prijateljstvo ne bira...
Prijateljstvo se rodi i zivi...
I onda otvorim svoje dnevnike... procitam redove i stranice...
Zbrojim pobjede i poraze...
I shvatim da je ona uvijek bila tu...
I priznajem jos jedan poraz,
priznajem da sam ja pogrijesila kada sam mislila...
Vjerovala da ja biram prijatelje i prava prijateljstva...
Jer sada znam da je prijateljstvo izabralo umjesto mene...
I da je izabralo pravo...
Ono najbolje...
Eto... zato ste dobile poruku sa adresom...
Jer mada ste je oduvijek znale...
Moje lucky three...
Samo je jedna znala pitati što je sa onom djevojcicom koja ga je pisala...
I znala je odgovor...
Ta djevojcica jos uvijek postoji...
Zivi i vristi u meni da je pusti van...
A jaca strana mene ne zeli...
Jer zna da bih opet plakala, vristala, da ne bih bila sretna moleci da budete ono u sto ja vjerujem...
Jaca strana mene zna...
Sada ja imam moc...
Moc nad sobom...
Moc nad ljudima koje zalim...
I da moc nada mnom nitko ne posjeduje...
Nitko tko je ne zasluzuje...
Jer ljudi vjeruju da sam hladna kucka, a samo oni koji me poznaju znaju koliko to mogu biti...
I sada okrecem leda i nastavljam...
I sada idem dalje drzeci za ruku onu koja je mene drzala odrastajuci sa mnom...
Sada je vrijeme da drugi prihvate ruku koju sam tako naivno pruzala...
Sada je vrijeme da vi shvatite rijeci prijateljstva.
A za nas...
My "real" bitch...
Himna... <3
A za ostale dvije... Samo stihovi:
!...Stvari se polako vracaju na mjesto,
ovako nesto se ne dogada cesto,
premda priznajem po nekad pretjeram
i nekud otplovim sam;
i tad slike izblijede sve,
i tad zatvaram se u sebe,
i tad nisi mi potrebna...!
Post je objavljen 30.01.2011. u 18:23 sati.