Jednom sam definirao čovjeka kao egoističnog religioznog majmuna koji hoda na dvije noge i koji je sklon ovisnosti poradi bježanja od stvarnosti... Na to dodajem i naziv „tražitelj iskustava“... Koja je razlika između odlaska u bogomolje (crkve, džamije, hramove itd.) i odlaska u bordel?... Nema razlike, jer cilj je isti, traženje zadovoljštine putem raznih iskustava... Kako bi zadovoljili svoje htijenje, svoju želju za stjecanjem iskustava koja će vam donijeti zadovoljštinu možete ići i u crkvu, i u bordel, uzimati drogu, meditirati, baviti se sportom, skakati sa šibenskog mosta bungee-jumpingom, i činiti tko zna što još, a sve s jednim ciljem – doživjeti iskustvo koje će vas „ispuniti“, dovesti vas do „spoznaje“, zadovoljiti vas, pružiti vam užitak, jer sva se potraga za iskustvima na kraju krajeva svodi na traženje užitka... A kada se vežemo za neko iskustvo o istom postajemo ovisni, zapravo svi smo ovisni o stjecanju raznoraznih iskustava dok god u nama opstaje to htijenje... A htijenje je posljedica našeg ega, naše samosvijesti, našeg „ja“ koje je stvoreno od strane kulture u kojoj smo odgajani, kulture koja je stvorena tisučljetnim stjecanjem iskustava... Tom našem „ja“ potrebna su iskustva, jer je to jedini način na koji „ja“ opstaje, kojim se potvrđuje da postoji... Ali to „ja“ je umjetno, mišlju stvorena maska... Odnosno, to „sebstvo“ proizvod je našeg uma (kojeg također stvara i održava misao), i izvan istog ne opstoji... Ja sam često znao napisati kako je za promjenu naših odnosa potrebna promjena nas samih, ali čovjek se ne može mijenjati, odnosno ne može promijeniti ono što jest, već jedino svoja uvjerenja, maske koje nosi...
I kada nam određena maska ne daje ono što smo htjeli, ne pruža zadovoljštinu kakvu smo htjeli, užitak kakav smo htjeli, odbacujemo je i stvaramo novu... I to nazivamo promjenom, ali mijenjamo samo maske, mijenjamo samo ono umjetno „ja“... „Sebstvo“ koje želimo promijeniti, ili spoznati, ponavljam, umjetna je tvorevina misli, i dok god o istome razmišljamo, dok kod postoji želja da ga spoznajemo i mijenjamo, produžujemo mu vijek trajanja – nema nikakvog „sebstva“, nikakvog „ja“ kojeg treba spoznati ili promijeniti, nikakva iskustva nas ne mogu dovesti do bilo kakve spoznaje „sebstva“ kad istog nema... Kaže se da čovjeka čine njegova uvjerenja, ali uvjerenja samo stvaraju taj umjetni „ja“ koji je sklon promjeni, a ono što je sklono promjeni nije Život, Život je nepromjenjiv, konstanta izvan vremena, zapravo Život nije niti u vremenu niti izvan njega, on je jednostavno Život, nešto što se ne spoznaje niti mijenja, već jednostavno živi... Odnosno, Život je izvan misli bez koje ne opstaje ni vrijeme ni bezvremenost, i kao takav nespoznatljiv, jer izvan misli nema ničega za spoznavati... Misao je ta koja stvara ono što spoznaje, i misao je ta koja mijenja ono što je stvorila i to ponovo spoznaje... A misao ne stvara Život, tako da ga ne može niti spoznati... Odnosno nema života kojeg misao može spoznati, osim onog života kojeg je sama stvorila – umjetnog „ja“, proizvoda naših uvjerenja... Proizvoda koji traži zadovoljštinu u iskustvima kako bi opstao...Ne postoji put kojim treba ići... Svaka potraga udaljava nas od nas samih... Ne moramo ništa spoznavati da bi bili ono što jesmo...
„Sva iskustva, duhovna ili druga, temeljni su uzrok patnje. Ne možete dospjeti do vlastite jedinstvenosti ako ne dođe do izbacivanja cjelokupnog ljudskog iskustva iz vašeg organizma. Do toga ne može doći nikakvim htijenjem ni uz pomoć bilo čega. Vi se trebate spasiti od same ideje da vam je potrebno spasenje. Vi se morate spasiti od spasitelja, otkupiti se od otkupitelja. Morate dodirnuti život u točci na kojoj ga nitko prije nije dotaknuo. Tome vas nitko ne može poučiti. Vrlo je lako biti ono što jeste, ne morate učiniti baš ništa. Nikakav napor nije potreban. Nema potrebe da išta odlučujete svojom voljom, ne morate učiniti baš ništa da biste bili vi sami. No, da biste bili nešto drugo od onoga što jeste, morate učiniti puno toga. Vi niste jedno, a život nešto drugo. To je sve jedno jedinstveno kretanje. Sve što o tome kažem pogrešno je i zbunjujuće. Tijelo ne zanima ništa od onoga što zanima vas. I to je bitka koja se neprestano vodi. Duhovnost je izum uma, a um je mit. Prestanite razmišljati i počnite živjeti.“ U.G. Krishnamurti
Post je objavljen 30.01.2011. u 15:13 sati.