Zadnjih par mjeseci sam si razmišljala da opet pišem i razmišljala o čemu da pišem i odlučila idem nešto napisat pa ću vidjeti kako će dalje ići.
Nakon 23 godiune života konačno sam shvatila, barem otprilike, što želim od života, recimo.
Nakon 3 godine provedene na FF-u sam konačno shvatila kamo me fax vodi, jer me to brinulo od prvog dana. Razlog brizi je bio taj što jednu studijsku grupu nisam nikako voljela, što je rezultiralo mojim, naravno, manjkom interesa za te kolegije i, čini mi se zbog toga, manjkom interesa za sklapanje kakvog takvog prijateljskog odnosa s kolegama s te studijske grupe. Iskreno, jedina osoba koju mogu nazvati prijeteljem je jedna jedina cura koju obožavam.
Ostali koloege - prijatelji su s druge studijske grupe ili sa sasvim drugih odsjeka.
Tako da je, ne samo radi toga, nego i zbog moje frustracije, pala odluka da tu mrsku studijsku grupu zamijenim s nečim što će me zanimati. Sva sreća pa se to može! Trenutno si razmišljam o tom the one odsjeku...
Osim toga, čini mi se da sam nekako sazrela...
Naime, oduvijek me mučila misao da ću jednog dana ostati sama, da će me svi napustiti... A sada? Sada ponekad uživam sama, ponekad nemam potrebu izaći iz sobe, ponekad mi se zbilja ne da družiti se s ljudima, jer sam u tom nekom svom mood-u... Sjetila sam se ponovno rečenice koju mi je mama znala reći kad sam bila u pubertetskim godinama: Prijatelji su poput pijeska, ako ih držiš čvrsto u šaci kad tad će naći način da odu, ali ako ih pustiš da ti poput pijeska siše kroz prste, uvijek će biti tu. Sad napisano baš mi nema neke logike ali kad prenesem u stvarni život nekako ima. Nekako mi se čini da imam bolji odnos s onima koje i ne vidim tako često, ali je zanimljivo to da kada se međusobno trebamo doći ćemo...
Divim se F. Uistinu je strašan!! Miljenik je profesora, točno zna što želi i ide za tim, preskačući apsolutno svaku prepreku po putu, sposoban je u isto vrijeme čitati Povijest filozofije, Ime ruže U. Eca, Palog anđela i Mentalni leksikon, učiti ruski u Školi stranih jezika, studirati još 3 jezika i u svemu briljira.
Divim se A. Studira na 2 faxa, ima super ocjene, čita hrpu knjižurina paralelno i još k tome paralelno piše 3 romana, radnju nekakve igrice, sudjeluje u sto i jednom projektu, a opet ima vremena izlaziti van, visiti na višesatnim kavama... S njom obično imam kave na kojima učimo. Shvatile smo da nam to dobro dođe. Kad su bili jesenski rokovi, zahvaljujući tim kavama, položile smo sve ispite koji su nam ostali.
Divim se M. Jutra provodi na predavanjima, vježbama, praksi, popodneva na poslu koji se zna otegnut do dugo u noć i opet je sposoban dić se u 6 da ne zakasni na fax.
A meni je u zadnje vrijeme problem dić se u 7 da stignem na predavnaje u 8, pa vječito kasnim, pa me zbog toga neki profesori ne vole...
Divim se još mnogim ljudima, o njima ću drugi put.
Trenutno sam okupirana traženjem novog posla s boljom plaćom, učenjem za ispite, pisanjem rada i seminara - da, da, dvije različite stvari - i čitanjem hrpe knjiga koje su mi bile kao kvazi lektira i sve to na studijskoj grupi koju ne volim pa zato nisam ni pročitala sve na vrijeme. Sad bum se morala pomučit... Rekla bih jadna ja, ali ne smijem jer to sve ide na moju sramotu, bez obzira šta te koleigje ne volim, moram ih dat da mogu završit s tim svim...
Ima još toliko toga što čuči u mojoj glavi, čime su mi misli okupirane, tako da će se moje pisanje, nadam se nastaviti...
S ljubavlju,
Amazonka
Post je objavljen 30.01.2011. u 12:26 sati.