Pregled posta

Nezavisni nezavisni i HSLS-ovi nezavisni

Prošlog utorka, objavio sam izvještaj s predstavljanja knjige Velimira Sriće. Taj je izvještaj u bitnom novinarski, neutralan, osim što sam u uvodnom dijelu dao neke osobne opaske.

Spomenuo sam da Sriću cijenim, ali da se s njegovim shvaćanjima i političkim opredjeljenjem i vizijom u nekim bitnim točkama ne slažem. Napisat ću sad nekoliko riječi o tome. Danas nešto o praktičnoj politici, a sutra o ideologiji.

Prof. dr.sc. Velimir Srića je prije dvije godine bio najavio svoju kandidaturu, kao nezavisni, za gradonačelnika grada Zagreba. Okupio se krug njegovih podržavatelja pod nazivom Inicijativa nade. Kritizirajući stranke i stranačke oligarhije ("niti tisuću osoba koje su zagadile i zabetonirale politički prostor"), proklamirali su:

Kako je u isto vrijeme svoju kandidaturu istakao i Josip Kregar, bilo je jasno da će doći do rasapa glasova. Tako je postignut dogovor, po kojem je Kregar bio kandidat za gradonačelnika, a Srića nositelj liste za gradsku skupštinu. Bio je to razuman potez i doveo je do relativnog uspjeha. Kregar je izbore časno izgubio (što je bilo očekivano), a lista je dobila osam posto glasova i osvojila pet mjesta u gradskoj skupštini, te ukupno 15 u vijećima gradskih četvrti. Vijećnici u gradskoj skupštini nesumnjivo su pridonijeli povećanju kvalitete rada i bitnim zaokretima u ponašanju viječnika. Svojim postojanjem i djelovanjem sigurno su u nekoj mjeri pridonijeli i pozitivnim promjenama, do kojih je došlo u gradskoj organizaciji SDP-a. Sadašnji njihov status je međutim čudan.

"Inicijativa nade" brzo se raspala, ni ne pokušavši dalje raditi na stvaranju društvenoga pokreta. Grupa oko Kregara je pak osnovala Udrugu za promicanje i razvoj građanske političke kulture "Moj glas". Ni oni nisu pokazali valjanu aktivnost. Ujesen prošle godine organizirali su dvije tribine, najavljena je bila skupština udruge i oživljavanje rada, ali koliko znam ništa od toga. Neki izabrani vijećnici u vijećima četvrti izrazili su frustriranost, jer djeluju u vakuumu, nema organizacije koja bi podržala njihov rad.

Mene je tada iznenadilo koliko su slabo organizirani. Nedoumice o tome da li je organizacija potrebna mene je podsjetilo na diskusije u okviru novih društvenih pokreta (grupa "Svarun") prije više od 20 godina. Naravno da je potrebna - i naravno da ne mora biti kruta, birokratska, hijerarhijska! Ako ne žele stranku, rekao sam na jednoj od tribina, neka pogledaju kako to radi "Ladonja" u Istri. (Oni će osnovati svoje "političko krilo", tj. stranku, uz velike šanse za ulazak u Sabor iz osme izborne jedinice).

Velimir Srića je pak početkom prošle godine (ne)očekivano najavio, da napušta nezavisne i prelazi u redove HSLS-a, stranke koja je u gradskoj skuštini imala dva zastupnika, izabrana na zajedničkoj listi s HDZ-om. HSLS je pod novim predsjednikom Darinkom Kosorom krenuo ambiciozno i hrabro u okupljanje novih kadrova i u novo političko profiliranje i pozicioniranje stranke. Srića je postao v.d. predsjednika gradske organizacije te predsjednik Odbora za znanost, obrazovanje i kulturu. Podržava Kosorovo nastojanje da samostalno grade "treći put" između dva dominantna bloka. (Samo što bi danas svatko htio biti Treći put. )

Srića je početkom travnja 2010. poslao "Pismo prijateljima Inicijative nade", u kojoj načelno odbacuje ideju "nezavisnih lista", s kojom su bili izašli nasuprot strankama, te pozvao i druge, da slijede njegov primjer.


Konstatacije su doduše točne, ali postavlja se pitanje: zašto nema te "kulture" i te "energije"? Je li to eto fatum, da ih ne može biti van stranaka? Možda je i tako, ali meni se čini da nikada nisu ozbiljno ni pokušali - graditi nešto novo, graditi nešto "odozdo". Jesu li i zastupnici izabrani na "njegovoj" nezavisnoj listi kompromitirani političkom djelatnošću osoba s kojima nemaju nikakve veze?

Svakako je sam Srićin korak kompromitirao "koncept nezavisnih". U redu je da Srića pravi svoj osobni izbor, ali ovakvi preokreti u politici nužno izazivaju nepovjerenje. Koliko znam, nasuprot njegovim nadama, malo ga je ljudi slijedilo.

Došlo je do čudne situacije u Skupštini grada Zagreba. Srića je napustio "Nezavisnu listu Velimira Sriće", ali ta lista još uvijek postoji. Njih četvero i troje HSLS-ovaca formirali su "Klub gradskih zastupnika Nezavisne liste Velimira Sriće - HSLS-a", a na čelu tog Kluba je zastupnik HSLS-a Velimir Srića. To je zbunjujuća i PMSM neodrživa situacija. Mislim da bi četvero preostalih "Srićinih nezavisnih" moralo promisliti ima li to smisla. Približavaju se parlamentarni izbori, HSLS ide s ambicijama da obnovi parlamentarni status, a s druge strane sad je već jasno da od ideja o nezavisnoj listi za Sabor, koja bi se okupila oko Kregara, neće biti ništa. Srića će sigurno biti nositelj lista u jednoj od izbornih jedinica, i u svojim će se nastupima neizbježno dičiti i radom nezavisnih.

Pritom, Srića tijekom proteklih godinu dana nastupa kao jedan od središnjih ideologa Hrvatske socijalno-liberalne stranke, promovirajući idejnu koncepciju (načela, vrednote, vizije) koju neki od onih, koji su za njegovu listu prije dvije godine glasovali, svakako podržavaju, ali sasvim sigurno ne svi. O tome ću pisati u nastavku.

Post je objavljen 30.01.2011. u 10:35 sati.