Kad bi moglo biti napisano i ono što je u prstima toliko dugo stajalo na tastaturi...dugo...još stoji...tražim srčani trzaj, poticaj, događaj doživljen a neopisan...inspirativni tok od tjemena preko srca do jagodica prstiju koji ožive i mene i tastaturu. Iznutra, samo neka je iz onog što zovem iznutra jer tada znam gdje sam, tada se raspišem. Mjesečna šutnja nije nikakav prekršaj ali je ne pisanje za mene najkažnjivije od mene same. Teško si opraštam pa evo tog trenutka iznutra koji je...čista esencija, kao kad ljubav imate pravu, kao kad dan započnete zdravo, ocijeđen sok, smeđi šećer, crni kruh. Uzmete umjesto plastične vrećice papirnatu, platnenu...i sve što mogu kad obavim u hodu samo za taj osjećaj da činim bolje sebi i svijetu. Kupujem domaće proizvode i štedljive žarulje, odvajam papir, staklo, pvc... Kažu onda neki koji su sve više u većini - zdravo misli, zdravo živi. Onda im odgovaraju pesimisti: "krepat ćeš ko i svi i nećeš svijet promijenit" ali ono što zovem iznutra daje mi za pravo vjerovati kao i mnogi kao u šutnji, u ne-pisanju, u govoru a ne-činjenju još vjeruju a ne idu u crkvu. Više vrijedi krunica u miru, mantra u hodu, ljubav u svakom dahu.
Post je objavljen 29.01.2011. u 21:17 sati.