Marketing
Unfortunately, we are who we are.
Neprobavljive sipe u rižotu
osvetile su mi se za nemar –
i prema njima i prema sebi.
Gledajući malo ljude oko sebe
zaključujem
kako uopće nije loše ne družiti se s njima.
Buljenje u plafon, ako ništa drugo,
ne može te naljutiti, uvrijediti bezobzirnošću
ali bome ni udaviti napornošću
te je svakako manje dosadno.
Mislim se, nije ni goli otok za bilo koga.
(Jer i tamo bih prije
negoli na kavu s popriličnim brojem ljudi.)
Svoje pozitivne strane
lakoćom kidanja svježeg panettonea
odlučila sam naveliko dozirati za nezaslužne
koji kukaju nad vlastitom sudbinom
a imaju sve na gotovo te ama baš svaki „problem“
kojim mi kukaju, sami su si priredili.
A već dan nakon pred kolegama glume da je sve idealno,
kad je sve onako kako treba biti - onako kako je svima.
Ignorirat ću ih u maniri
"nije žvaka za seljaka"
Jer radi takvih
koji nisu zasluzili najbolje
oni koji jesu
najcesce dobiju najgore.
Nazvao je brata i prigovarao mu kako ne pita mamu kako su joj vene. Istovremeno, tu je istu mamu opteretio da 0-24 bude na raspolaganju unuci od 12 kila te je nosi kad god zaplače/umori se u šetnji/ceremonija prije ili poslije jela koje ta ista baba kuha.
Nazvala je prijateljicu koja nema posla (a traži ga već 3 godine) i kukala kako su kampanju za sapun dali njenoj kolegici, a ona je dobila kampanju za šampon za masnu kosu. „Život je baš nepravedan!“ poentirala je.
Savjetnica HZZa niti jednom svom klijentu nije rekla za potencijalne mjere sufinanciranja zapošljavanja od strane države „jer tko će se još time bakćati, kao da i bez toga nemamo dovoljno posla“.
Dok su se kolege ubijale od posla već od ranog jutra pa sve do večeri da završe projekt u roku, on se nonšalanto dopisivao s ljubavnicom na skypeu, pisao statuse na FB, googlao koliko koštaju cipele za dijete da nevjenčanoj (i nezaposlenoj) supruzi pošalje do u lipe točan iznos „da ne bi bezveze trošila okolo njegov teškom mukom zarađen novac“.
Zgrabio je masan komad mesa s pijata rukom te punih usta komentirao ženi da nek je već jednom skončao život susjed narkoman, niš koriti, propalica. Žena ga je poprijeko pogledala, ali nije rekla niti riječ jer joj nije bilo do svađe kada će vikati na nju da cijela zgrada čuje da je lijena, nekorisna, glupa i da je mogao naći bolju od nje. Ali je eto, predobar pa je ostao s njom takvom.
„Znaš, Nikolina“, krenuo je sa svojom epopejom tog dana, „ne mogu oni mene tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi“ i to ni manje ni više nego predstavnik snaga koje bi nas trebale štititi od kriminala. Osoba koja je više od godinu dana lažirala mjesto prebivališta/boravka da bi dobila putne troškove u iznosu od kojeg se prodavačici na odjelu za rezanje sira i salame može zavrtiti u glavi.
Došla je bolesnoj ženi s pudingom od samog šećera i urlikala MOJA JE KĆER PROFESORICA!!!! Sad ćemo joj naći stan tamo di radi pa će lipo ušparat još 3000 kuna putnih troškova!!!! (kad smo već kod slučaja „kako zaraditi na putnim troškovima“ i teorije da je ušparati = ukrasti)
„Ti si zbilja naivna! Pa taj posao dobiti će A.B. Koliko god smo mi dobro riješile test, daj je uguglaj! Tata joj je vijećnik i ona ti je tu već počela raditi, ali treba se sprovesti ipak natječaj. 4 x 22 kn za kartu draga moja, ode ti u vjetar!“
- Da imate kćer što biste joj savjetovali da bude jednog dana?
- Neću doći u situaciju da imam kćer.
Post je objavljen 29.01.2011. u 01:30 sati.