Marketing
Utjeha, ili...?
Gospodine, oprostite, koliko imate godina?
Godina?
Koliko?
Da, koliko godina imam? Trenutak da ih zbrojim:
Moja radost je petogodišnjak,
Moja ljubav, potrebe i želje su oduvijek u dobi sedamnaestogodišnjaka,
Moji hobiji su bezvremenski,
Moja tuga ne želi biti rođena,
Moje oči već vrlo daleko vide,
Moj mozak je sve više u djetinjstvu, a sve se manje sjeća doručka,
Moje tijelo uzdiše dok vezujem vezice na cipelama,
Moje skromno znanje seže u daleku prošlost i željno pokušava uhvatiti tragove budućnosti…
Što ste me ono pitali? Ah, da, koliko imam godina? Rekao bih: previše za moje tijelo, a premalo za sve što se htjelo.
Moje mi iskustvo kaže da zbrajanje nije uvijek točna matematička radnja.
A moja malenkost mudra poručuje vam svima: Ma, godine nisu važne! Živite i volite se! Onda sve štima.
Post je objavljen 28.01.2011. u 20:07 sati.