Krivo vrijeme ili zgazeno dostojanstvo
“Dosta mu je života u društvu koje pojam pravde promatra samo kao riječ od šest slova. Umjesto da idemo u boljitak, nama je svaki dan sve teže. Dnevnik jednog oca piše da smo nemoćni pred sustavom koji funkcionira u tek tolikoj mjeri da ne dozvoli napaćenom narodu akcije koje bi ga srušile. Kako se boriti protiv kriminala i korupcije? Kako iskorijeniti iskorištavanje običnih ljudi i očigledne krađe iz ionako gladnih narodnih usta?”
Dnevnik jednog Oca moze i dalje da se pise u nedogled. Donijet ce barem opravdanje za ciniti nista drugo, svugdje gdje nicu goruce inicijative da se nekim jedinstvom izadje iz tog dvadesetgodisnjeg besramnog drustvenog kosmara.
Neka Dnevnik Oca takodjer izmjeri razmjer medju tih dviju hrvatskih sramota i nek oslika lijepim literarnim rijecnikom okiceni i ujedinjeni nacionalni uljezni ansabl i pauperiziranu raju koja pasivno uziva u tome
Nek se u Ocevom Dnevniku plasticno oslika razlika izmedju Paroha sto zahtjeva svotu od 1.500-. kn za pogrebnu uslugu nad vlastitom zrtvom i oplakujoce rodbine koja nudi tek 1.000.- kuna.
Nek se u Ocevom Dnevniku opise farsni bozicni blagoslov bozjeg izaslanika, koji otvara poklonjenu mu kuvertu, strpa j hitro u svoj duboki dzep svotu od 100.- kuna, a kuvertu zgazi na blagoslovljenom podu svojim slonovskih stopalima.
Nek se tu nadje kvalitetan razmjer izmedju zlocinackog udruzenja HDZ-.a i SDP.-a. Izmedju provincijalistickog IDS-a, zakukuljenih Narodnjaka, i ostalih parazithih ganga, koje tvore taj veseli cirkusni maskenbal na zgaristima naseg zacadjenog Balkana.
Post je objavljen 28.01.2011. u 15:20 sati.