''Gledajte, braćo, sebe, pozvane:
nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo silnih,
nema mnogo plemenitih.
Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre,
I slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;…'' ( I. Kor 26-27)
Tako Pavao Korinćanima, a Isus svima nama: ''Blago siromasima, duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!'' (Mt 5, 3). Međutim, niti Stari zavjet danas ne šuti, nego istim tonom po proroku Sofoniji poručuje: ''Pustit ću da u tebi opstane samo skroman i čedan narod,'' (Sef 2, 12).
Pavao apostol prizemljuje Korinćane koji su si umislili da su primivši kršćanstvo postali netko i nešto i da su došli ''u posjed'' neke posebne mudrosti. ''Lude ovoga svijeta izabra Bog da posrami mudre!'' To je Božja logika. Mudrost koju Bog daje ne mjeri se mjerilima ovoga svijeta. Tako siromasi postaju bogati, jer im njihovo bogatstvo nitko ne može uzeti. Ono je pohranjeno u domeni vječnog. Kraljevstvo nebesko, ne samo da je za njih već tu, nego je u njima. Oni ga osjećaju i traže. Siromasi duhom oslanjaju se jedino i isključivo na Boga. Onoga, koji je sve i stoga već u svom siromaštvu imaju sve.
Osiromašiti se u duhu znači skinuti s vrha ljestvice vrednota mudrost koju smo stekli, imetak koji posjedujemo, status koji imamo u društvu… i na prvo mjesto staviti potpuno pouzdanje u Boga. Svijest da sve što jesam i sve što imam pripada Bogu, početak je prave mudrosti.
Tako shvaćen život i tako življen donosi bogatstvo koje nam nitko ne može dati osim Bog sam. U čemu se to bogatstvo sastoji? Ponajprije u osjećaju blažene sreće da pripadamo Bogu koji nas neće napustiti. Pa ako ćemo ponekad i u nečemu oskudijevati, uvijek je tu spoznaja: ''Gospodin svoje ne ostavlja na cjedilu.'' Ali za to je potrebna jaka vjera, vjera koja ne poznaje sumnju. Oni koji nemaju vjere, ili bolje povjerenja u Božju zaštitu, jednostavno nemaju hrabrosti upustiti se u takvu avanturu. Zato je potrebna hrabrost. Kad ti netko dođe, tko je u nevolji i moli te da mu posudiš novac, a ti znaš da nema realnog izgleda da će ti moći vratiti, tada je potrebna hrabrost u donošenju odluke.
Nebrojeno puta smo čitali ili se imali prilike sami uvjeriti u to kako su brojne obitelji daleko sretnije od onih gdje je samo jedno dijete. Oni, istina, nemaju svu onu materijalnu udobnost. Roditelji im ne mogu priuštiti skupa odijela. Nose izlizane hlače i tenesice od starijeg brata ili sestre. Ne mogu imati svi mobitele i sve one skupe igračke koje imaju jedinci. Ali oni imaju jedni druge. Imaju obitelj u kojoj se uče voljeti drugoga. Jednako tako znaju da mogu u život isključivo svojom marljivošću i znanjem. Tako se događa da se djeca iz brojnih obitelji daleko bolje snađu u životu, dok su jedinci, ne tako rijetko, cijeloga života na grbači svojih roditelja i još su nezadovoljni i svojim besciljnim načinom života zagorčavaju svojim roditeljima život. Sve je to od davnina znano, ali mnogi mladi roditelji nemaju hrabrosti upustiti se u takvu životnu avanturu, jer tobože žele svome djetetu osigurati dostojan život ili im je možda važnija karijera. Kad-tad će doživjeti razočaranje, ali onda će biti prekasno.
Upravo se približava dan života, koji se obilježava prve nedjelje u veljači. Dan života nas potiče da poštujemo, njegujemo, štitimo i pomažemo život od začeća do naravne smrti. Dan života nam želi posvijestiti svetost tuđeg i našeg života. Ljudski život je najveće bogatstvo koje je od Boga i u čijem otajstvu sudjeluje Duh Božji koji je izvor života.
Za tu progodu poslušajmo životnu ispovijed majke Ane:
''Kad sam rodila prvo dijete, prekrasnu djevojčicu; suprug me držao za ruku, bili smo sretni. Rekla sam mu da stalno razmišljam koje ćemo joj ime dati. On se nasmiješio i rekao: pa pogledaj taj mali obrazić – pljunuta ti. Bilo bi najnormalnije da bude Ana. Ana je bila prva, za njom se rodio Tomislav. Nije bio sličan ocu nego ujaku. Tek treće dijete, mali Ante, bio je sav ko tata. Zato je i dobio njegovo ime. Imala sam sestru Mariju. Nije se udavala, živjela je sama. Imala je dobar posao i dobru plaću. Dolazila bi k nama i sve je bilo u redu, ali kada sam nosila treće dijete ona se izbezumila. Pa jesi li ti luda? Pa kako ćeš s troje djece? Istina, ja nisam radila, a i suprug nije imao bogzna kakvu plaću. Uvijek sam mislila, pa nekako će već. Djeca su zdrava i kad sam ih gledala kako rastu i kako su dražesni, nisam bila zabrinuta. A i suprug je jednako razmišljao. Još nam se rodilo dvoje; Ivan i Marina. Najmlađa Marina bila je slabašna i niježna kao latica. Ipak, hvala Bogu, ostala je živa. Moja sestra Marija smatrala je da smo ludi. Stalno je ponavljala: tolika djeca, da barem imate stan kakav treba. U te dvije sobice vi petero djece! Šutjela sam, jer nam nije bilo lako. Započele su krize. Jedva smo imali za kruh i mlijeko. Suprug nije dobivao redovito plaću, koja je kasnila i po nekoliko mjeseci. Sestra je imala lijepu mirovinu i bogatu ušteđevinu, ali nisam se nikada odlučila da ju zamolim za pomoć. Nije nas više niti posjećivala. Povukla se u sebe i nakon duljeg poboljevanja završila je u bolnici. Dijagnoza rak u uznapredovanom stadiju. Bližio se kraj. Došli smo svi u bolnicu. Nas sedmero okružili smo krevet tete Marije kojoj više nije bilo pomoći. Gledala nas je kroz suze i mi nju. Sjela sam kraj nje i uhvatila ju za ruku. Gledala je djecu i drhtavim glasom rekla: Ana, kako si ti sretna i bogata. Znala sam na što misli, na lijepu i zdravu djecu. Drugog bogatstva kod nas nije bilo. Sjetila sam se da smo upravo danas primili opomenu za struju i žalobno sam se nasmiješila. Znam Ana, nastavila je sestra. Znam da vam nije lako. Znaš, sretna sam što nisam uzalud štedjela. Dobro će vam doći. Sve sam vam ostavila. I oprosti, znaš da sam u životu uvijek bila plašljiva. Ti si bila hrabra do ludosti, ali isplatilo se….
Kad smo se vratili kući sjela sam i utonula u misli. Ante, koji je već bio gotovo odrasli mladić, sjeo je kraj mene i tronuto rekao: Mama, sad će nam ipak biti lakše. Samo, znaš, ja bih radije da teta Marija živi. Znam sine, odgovorila sam i nadodala a da nisam niti razmišljala: Bog nas nije ostavio i pritom se zastidjela…''
Onaj koji je svoj život i svoju budućnost predao u Božje ruke, kad-tad će shvatiti da je život najljepše satkan kad to Bog čini na svoj način. Amen.
Molitva vjernika
Bože, naš Oče nebeski, koji si nam u Isusu postao blizak, čuj naše molitve.
1. Gospodine, čeznemo i trčimo za bogatstvom, a da nismo svijesni da si ti izvor najvećeg bogatstva. Daj da svoju budućnost i svoj život stavljamo u tvoje ruke. – Molimo te.
2. Često smo previše oholi i ponosni; daj nam duha poniznosti. – Molimo te.
3. Sebičnost nas odvaja od bližnjih i usamljuje. Daj nam duha otvorenosti za teškoće s kojima su suočeni naši bližnji, da im priteknemo u pomoć. – Molimo te.
4. Gospodine, ti si uz one koji su ožalošćeni. Nauči nas s njima dijeliti patnju. – Molim o te.
5. Rado sudimo i osuđujemo. Prožmi nas svojim Duhom milosrđa, da ti budemo slični. – Molimo te.
6. Gospodine, oslobodi nas naše uskogrudnosti, zajedljivosti, zavisti i dvoličnosti. – Molimo te.
7. Naše pokojne nagradi vječnim životom u društvu svetih. – Molimo te.
Nauči nas, Gospodine, živjeti prema tvojim Blaženstvima, da znademo razlikovati vječno od prolaznoga, istinito od lažnoga i da ti tako služimo kao sinovi i kćeri tvoga kraljevstva. Koji živiš i kraljuješ, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
Post je objavljen 28.01.2011. u 08:45 sati.