U potrazi za srećom..."posudila sam taj naziv" iz istoimenog filma koji je očarao, dao mi na razmišljanje još kad sam ga prvi puta gledala i još uvijek mi tu i tamo dođe u glavu pokoja scena iz filma a najviše ovaj isječak....
http://www.youtube.com/watch?v=WsYl63dAZHA
Da li je stvarno put čovjeka samo da bi našao tu toliko nedostižnu sreću? pomiriti se sa situacijom da ju možda nikad nećeš naći i da li je sreća s vremenm zapravo dobila drugo značenje ili je postala materijalno ne vrijedna ako uz nju nije povezana materijalna dobit. Zar se stvarno neki ljudi mogu zadovoljiti materijalnom srećom a iznuta zauvijek ostati prazni?
Što me fascinira scena iz filma, dio gdje je čovjek, prošao sve i svašta da bi svom djetetu mogao pružiti kakvu takvu budučnost..stvarno "našao" doživio sreću, toliko traženu i išćekivanu sreću a opet...koliko je naroda bilo oko njega da se na kraju morao veseliti sam sve dok nije došao po sina.
Od kud tolika važnost podijeliti sreću sa nekime, vidjeti da se još netko veseli skupa sa tobom. Zar smo stvarno postali takva bića da ne primječujemo sreću drugoga, idmo samo ravno, kao konji na utrci sa onim čepovima pored očiju da ne vidimo niša što nas okružuje?
Zar je materijalizam toliko nadjačao baš sve da bez njega nema sreće? baš prave sreće, koja se ne može riječima pokazati niti objasniti?
Možda ja, ti ili netko deseti još nije našao svoju sreću..da li odustati? Naravno, prihvatiti se ovoga što imaš, uživati u tome što imaš jer sto posto imaš više sreće nego onaj drugi koji toga nema...tebi je ta sreća mala, ti bi još a baš taj koji to nema, njemu je ta sreća možda nedostižna. Malim koracima do veće sreće. Uživaj u ovome što imaš jer i to može nestati u trenu.
Možda me Hollywood bude tužio za krađu "imena" pa završim u zatvoru skupa sa Quentin Tarantinom, paris Hilton, Charles Barkleyem, Khloe Kardashian..da ih ne nabrajam jer ih ima, i eto, u trenu, nekima nedostižna sreća upoznati slavne ličnosti, meni će biti na dovat ruke, iliti lisice.
Ja svoju sreću imam...uvijek se ta sreća može nadopuniti sa još nećime ali ovu svoju tj. ove svoje tri ne bih mjenjala za ništa. Sve ostalo je samo svakodnevica, koja nažalost prikrije i stavi pravu sreću u drugi plan.
Should I dress in white and search the sea...
As I always wished to be - one with the waves...
Post je objavljen 27.01.2011. u 16:11 sati.