January 27, 2011 9:40
To: "Branko Stojkovic"
Pismo Branimira Glavaša
Subota, 22 Siječanj 2011
Poštovani prijatelji!
Spremajući se pisati ovo pismo, iz misli mi ne izlaze sjećanja na davno pročitanu knjigu Karla Štajnera „7000 dana u Sibiru“, knjigu autorovih sjećanja na 20 godina koje je, lažno optužen, proveo u logorima Sibira.
Sjećam se snažnog prožimanja spoznaje o surovosti i bešćutnosti komunističkog režima. Osjetio sam tada neopisivi poriv posvetiti se kidanju tih strašnih okova sa sudbine svoga života, ali i sa sudbine života moga naroda.
Znao sam već tada da ne postoji sila na svijetu koja će me zaustaviti na putu ostvarenja ovoga cilja. I čvrsto sam vjerovao da se strahote koje je proživio autor te knjige rušenjem toga režima nikada više neće događati niti jednom ljudskom biću.
A ne samo da sam se prevario već niti u snu nisam mogao zamisliti da ću se jednoga dana i sam naći u vrlo sličnoj životnoj situaciji!
Zanesen mišlju rušenja totalitarnog komunističkog režima i nošen idejom slobodne i neovisne hrvatske države dočekao sam kraj osamdesetih i početak devedesetih godina prošloga stoljeća.
Stigao je Domovinski rat. Došlo je vrijeme ostvarenja mojih snova. I snovi su postajali zbilja.
A onda su se nad moje snove počeli nadvijati oblaci. U početku mali, a potom sve veći i sve tamniji, sve turobniji i sve opasniji.
Danas vam se obraćam ovim pismom iz zatvorske ćelije zeničke kaznionice!?
Kako je čudan život! Točnije, čudni su i nedokučivi putevi Božji!
U životu svakoga čovjeka postoje mnoga iskušenja. Neka se podnose lakše, neka teže.
Ali za podnijeti bilo koje iskušenje potrebna je vjera i motiv.
Vjeru imam i ona me, hvala Bogu, unatoč svim nedaćama i iskušenjima, ne napušta.
A imam i motiv. I ne samo jedan.
Taj motiv je moja Domovina, moja Hrvatska. Ne ova Hrvatska kakva je danas već ona kakvu sam je sanjao i zajedno sa svojim suborcima tijekom Domovinskoga rata stvarao.
Taj motiv je moj zavičaj, moja Slavonija i Baranja. Ne ova Slavonija i Baranja kakva je danas, nerazvijena i zanemarena, osiromašena i unesrećena, već ona kakva je oduvijek bila i kakva zaslužuje biti, razvijena i uvažavana, zemlja bogatih i sretnih ljudi.
Taj motiv je moj grad, moj Osijek. Grad moga djetinjstva, moje mladosti, mojih najljepših, ali i najtužnijih uspomena. Grad mojih prijatelja. Grad čestitih, ponosnih i hrabrih ljudi. Grad koji nikada nije dozvolio da Osijek postane „Ocek“.
Taj motiv je moj sin, moja obitelj. Moja majka čiji grob želim zaliti suzom sina kojem je bilo onemogućeno ispratiti je na vječni počinak.
Taj motiv je HDSSB. Plemenita ideja boljeg života plemenitih ljudi u ratu napaćene i razorene, ali nepokorene, ponosne i prkosne slavonske ravnice.
Taj motiv ste vi. Ljudi koji se ne prodaju, ljudi koje se ne kupuje. Ljudi koji znaju što žele, ljudi koji znaju trpjeti za ostvarenje svojih želja. Ljudi vrijedni ljudskog poštovanja. Ljudi koje je časno i privilegirano zvati prijateljima.
A ja tu čast i privilegiju imam. Čast zvati vas prijateljima. I privilegiju osjećati se vašim prijateljem.
Prije sada već gotovo 6 godina zajedno smo krenuli u stvaranje nečega što danas ima neizmjernu vrijednost. Ne samo za Slavoniju i Baranju već i za cijelu Hrvatsku.
Stvorili smo HDSSB!
HDSSB kao regionalnu stranku čiji je najvažniji cilj bespoštedna politička borba za bolji život ljudi koji žive u Slavoniji i Baranji.
No, HDSSB i kao nacionalnu stranku čiji je jednako važan cilj bezuvjetna zaštita općenacionalnih hrvatskih interesa i očuvanje općenacionalnih vrijednosti.
Među tim vrijednostima posebno mjesto ima Domovinski rat i odnos prema hrvatskim braniteljima koji su najzaslužniji za slobodu, samostalnost i neovisnost države Hrvatske.
I jedna i druga naša zadaća, i ona regionalna i ona nacionalna, dodatno dobiva na težini i važnosti kada se suočimo sa spoznajom da danas u Hrvatskoj niti jednu političku opciju osim naše ne zanima niti Slavonija i Baranja, niti Domovinski rat, niti sudbina hrvatskih branitelja, niti hrvatski nacionalni interesi.
Sramotno i žalosno po hrvatsku političku scenu. Časno i uzvišeno po HDSSB.
Pokrenuli smo ideju čija vrijednost se dokazuje količinom i žestinom otpora na koji je ta ideja naišla od strane onih koji su i najodgovorniji za stanje u kojem se i Slavonija i Baranja, ali i cijela država danas nalazi, a to je središnja državna vlast na čelu sa HDZ-om.
Ukazali smo na neravnomjeran i neravnopravan odnos prema Slavoniji i Baranji.
A oni su nepravdu prema našem zavičaju podigli na još višu razinu!
HDZ-ova Vlada se prema Slavoniji i Baranji odnosi kao prema „kažnjeničkoj koloniji“!
I to neovisno o tome da li je na vlasti u slavonsko-baranjskim županijama, gradovima i općinama HDSSB, HDZ ili neka druga stranka!
Zoran pokazatelj takvoga odnosa su i najnovije tzv. mjere Vlade Republike Hrvatske za izlazak iz gospodarske krize. Među 30 investicijskih projekata „od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku“ nema projekata za Slavoniju i Baranju!
Za ovu državnu vlast Slavonija i Baranja nije ni od kakvog, a kamoli od „posebnog“ interesa.
Ukazali smo na sramotan odnos hrvatske vlasti prema hrvatskim braniteljima.
A oni su „locirali, identificirali, uhitili i transferirali“ hrvatske generale u Haag.
Mene su izvrgnuli političko-policijskom progonu i hajci i u politički motiviranom i montiranom sudskom procesu politički mi presudili i nevinog me osudili na višegodišnju robiju.
Presudu u kojoj sam politički presuđen ne priznajem i nikada ju neću priznati! Ne priznajem ju jer sam nevin osuđen, ne priznajem ju i zbog stravičnih konstatacija koje ista sadrži.
Monstruoznih konstatacija koje na najgrublji način narušavaju ustavnopravne temelje hrvatske državnosti i osporavaju i ne priznaju čak i ustavne odluke Hrvatskoga sabora iz 1991. godine.
A te konstatacije nije utvrdio beogradski ili banjalučki sud. Njih je utvrdio hrvatski sud u političkoj presudi donijetoj protiv mene!
Konstatacije iz presude izrečene meni u isto vrijeme znače i davanje legitimiteta svim zvjerstvima, razaranjima i ubojstvima hrvatskih branitelja i civila koja su na teritoriju RH tijekom 1991. godine počinile velikosrpske, četničke horde i tzv. JNA.
No, one znače i davanje pravnog temelja da se protiv svih hrvatskih branitelja koji su uzeli oružje u ruke i stali na branik Domovine prije 08.10.1991. godine podignu optužnice za "oružanu pobunu i rušenje ustavnopravnog poretka bivše SFRJ"!
To se upravo dogodilo i događa u sramotnim optužnicama i međunarodnim tjeralicama protiv hrvatskih branitelja Vukovara i Osijeka, i to od strane tužiteljstva države koja je izvršila agresiju na Republiku Hrvatsku!? A hrvatska vlast, kako Vlada tako i Predsjednik države, ne samo da ne čine ništa kako bi se tome najenergičnije suprotstavili već to prešutno, blagonaklono, gotovo nijemo promatraju dajući tek poneku smušenu izjavu ili priopćenje.
I to takvoga sadržaja da bi bilo bolje da uistinu ništa i ne kažu kako ne bi još više stavljali soli na ranu izranjavanim tijelima i dušama hrvatskih branitelja.
Zbog takve izdajničke politike sadašnjega hrvatskoga vodstva, kako HDZ-ove Vlade tako i SDP-ovog Predsjednika Republike Hrvatske, hrvatskim braniteljima objektivno prijeti da ih na srbijanskim optužnicama i međunarodnim tjeralicama ne bude 40 ili 340 već na tisuće!
Poštovani prijatelji!
Završavajući ovo pismo čujem iz neke od susjednih ćelija glas nekoga zatvorenika. Pjeva stihove za koje onaj tko je ovdje ne zna da li da se na njih nasmije ili da zavrišti. Pjeva: " Dole beton, gore žice, javljam ti se iz Zenice".
Nije lako biti nevin u zatvorskoj ćeliji!
Nije lako biti u njoj niti kriv, a kamoli nedužan, kao žrtva političkoga progona i politički motivirane i montirane optužnice i presude!
Toliko bih vam toga imao za reći, toliko bih toga želio od vas čuti, no okolnosti su trenutno takve kakve jesu.
Ali ja nisam i neću klonuti duhom.
Nastavljam borbu za dokazivanje svoje nevinosti jer sam nevin!
I neću od te borbe odustati nikada i ni za koju cijenu!
A, i kada mi je najteže, na umu mi je jedna izreka:
„Nema te poteškoće koju ne može nadvladati odgovarajuća količina ljubavi.“
Moja ljubav prema Bogu, prema hrvatskoj Domovini, slavonskome zavičaju i voljenome gradu Osijeku, prema sinu i obitelji, prema vama prijateljima, prema našoj plemenitoj ideji zvanoj HDSSB, ta ljubav je moj neiscrpni izvor snage, motiva i želje za neodustajanjem i nepredavanjem, za nastavkom borbe za pravdu i istinu, za zajedničku daljnju borbu za bolji život naše Slavonije i Baranje, naše Domovine Hrvatske.
Za onakav život za kakav smo se svi zajedno borili kada smo stvarali i branili državu. Za onakav život za kakav su tisuće i tisuće hrvatskih vitezova dali svoje živote!
I na kraju, onaj što pjeva ne prestaje pa me je već počeo i nasmijavati iako mi do smijeha nije.
No, u nadi da će možda prestati pjevati, poslužit ću se njegovim stihovima:
"Dolje beton, gore žice, pozdravljam vas iz Zenice!".
Tjelesno trenutno nismo, ali duhom zajedno jesmo!
I sada, i ubuduće! Unatoč svemu i u inat svima koji to ne žele i koji to nastoje spriječiti po svaku cijenu!
I kada nisam s vama, vi ste sa mnom. I kada niste sa mnom, ja sam s vama!
I dalje zajedno!
S poštovanjem,
Vaš
Branimir Glavaš.
Post je objavljen 27.01.2011. u 14:03 sati.